Lečenje polenom

U lekarskoj praksi polen su prvi put primenili na jednoj pariskoj klinici 1956. g. Lenormand i Chauvin. Rezultati njihovih eksperimenata da primene polen u lečenju pacijenata sa hroničnim crevnim oboljenjima bili su neočekivano dobri. Preparat je uticao regulativno na delatnost probavnog trakta. Povoljno je delovao kako na hronični zatvor tako i na hronične dijareje koje prate kolitise otporne na lečenje antibioticima. Antibiotička aktivnost polena protiv crevnih bakterija verovatno je osnovni lekoviti faktor u lečenju zapaljivih oboljenja creva. Veliko kliničko iskustvo u primeni polena ima Lenormand. On je postigao dobre rezultate kod bubrežnih komplikacija usled zapaljenja creva. Autor je sa uspehom primenjivao polen i kao biostimulator u slučajevima prevremenog starenja i staračke slabosti.

Novija klinička istaživanja pokazuju da polen može da utiče na lipidni metabolizam bolesnika sa arteriosklerozom. Košlik i Takač saopštavaju da kod deset bolesnika sa povećanim mastima u serumu posle uzimanja polena u toku tri meseca, prosečni serumni nivo triglicerida smanjen od 3,9 na 1,9 mmol/l. Nivo holesterina bio je normalan i polen nije uticao na njega.
Povećana koncentracija mokraćne kiseline u krvi smanjena je na 566 mmol/l.

60 pacijenata u poodmaklim godinama sa simptomima arterioskleroze je u toku mesec dana uzimalo kašiku polena 2 puta dnevno pre jela. To je povoljno uticalo na simptomatiku bolesti i uticalo je na nalaze laboratorijskih analiza. Očigledno je bila tendencija ka smanjenju povećanih holesterina i lipoproteina u serumu. Ista ova terapija je dala dobar rezultat i kod drugih 10 bolesnika sa arteriosklerozom u mozgu. Posebno dobro je uticala na stanje pacijenata sa adinamičnim neurastenijama.

Paret saopštava da je u toku nekoliko godina u kojima je primenjivao polen i saće kao dopunsko a ponekad - pri odgivarajućoj terapiji -i kao osnovno terapeutsko sredstvo u lečenju neurastenija i psihičkih oboljenja.
Posebno dobro je delovalo na bolesnike sa astenijom, smanjenom vitalnošću i depresijama povezanih sa uzrastom (involucione psihoze). Autor je konstatovao da najjače izraženi efekat lekovitosti polen ima na psihičke komplikacije kod hroničnog alkohokoholizma. Davanje 2 do 3 grama polena dnevno posle zabrane alkohola skrćivalo je za alkoholičare teški sindrom apstinencije na 2, 3 dana.
Kod opšte prihvaćenog načina lečenja ovaj sindrom traje oko nedelju dana.
Znatno je bila smanjena kura lečenja alkoholičara neuroleptičnim sredstvima.

Dobri rezultati u lečenju polena hepatitisa izazvanim eksperimentalno, dali su razloga Jalojmicijanuu i saradnicima da ga primene u lečenju 110 pacijenata sa hroničnim hepatitisom u fazi pogoršanja. Bolesnici su svakodnevno uzimali po 30 g svežeg i hermetisanog polena iz voštanih ćelija.
Poboljšanje njihovog stanja je došlo do izražaja obnavljanja normalnog odnosa izm. albumina i globulina u krvnoj plazmi. Ovaj odnos je premašio jedinicu posle primanja svežeg polena u toku 90 do 180 dana. Kod grupe bolesnika koji su primali polen i saće, odnos izm. albumina i globulina povećan je od 0,96 na 1,27 za kraće vreme posle jednomesečnog lečenja. Rezultati se ocenjuju kao statistički značajni ali kontrolne grupe bolesnika nisu praćene.

U kliničkom istraživanju takođe bez kontrolnih grupi Leonavčus postigao je povoljan rezultat kod 55% od ukupno 20 pacijenata sa hipohromnom anemijom. Lečio ih je polenom iz saća. Šestoro je potpuno izlečeno.
Primali su 3 puta dnevno po 1 kašičicu polena pomešanog sa medom 1:1. Drugi preparati protiv anemije nisu davani.

Georgijeva i Vasilev postigli su dobar rezlutat posle uključivanja polena u kompleksnu terapiju 40 bolesnika sa krvarećim čirevima na želucu i 12-palačnom crevu. Kontrolna grupa dobijala je samo sredstva za zaustavljanje krvarenja. Sakriveni izlivi krvi u bolesnika koji su dobijali polen zaustavljeni su od 2. do 4. dana lečenja. U bolesnika iz kontrolne grupe znakovi sakrivenih krvarenja nestali su tek posle 10. dana. Konstatovano je da su se pacijenti koju su dobijali polen osetili bolje pre ostalih.

Kliničko proveravanje rasprostranjenog samolečenja doboćudnog adenona i hipertrofije prostate uzimanjem polena nije pokazalo očekivani efekat. Po mišljenju Mihajleska polen se nikako ne preporučuje kod adenoma prostate. Kod hipertrofije prostate može se uzimati u malim količinama pod kontrolom lekara.

Klinička iskustva u korišćenju polena kao dopunskog sredstva u kurativi očigledno su nedovoljna da bi se pokazale njegove indikacije i način primene. S obzirom na njegovu različitu biološku aktivnost usled porekla sa razl. biljaka, neophodno je prethodno ispitivanje i standardizacija za pojedine partije polena prema njihovoj primeni kao dopunskog lekovitog sredstva ili tonikuma.

Raznovrsnost hranljivih materija u polenu i njihova velika bio. vrednost razlog su da se koristi kao dodatak ishrani. Nisu poznate nepoželjne reakcije ili pojave povezane sa predoziranjem koje bi mogle da ograniče njegovu primenu. Međutim, njegovi hranljivi sastojci nisu potpuno balansirani u pogledu potreba organizma i stoga nije celishodno da se primaju u dozama većim od 50 do 100 g dnevno.

Umesno je njegovo korišćenje u okrepljujućim dijetama posle bolovanja u ishrani ljudi koji obavljaju težak i fizički i umni rad.

Kako upotrebljavati polen?

Neosporno je da cvetni prah - polen ima izuzetno, sveobuhvatno dejstvo na čovekov organizam. S obzirom na veoma stroge uslove čuvanja matične mleči, mnogi stručnjaci polen po vrednosti izjednačavaju sa njom. Korisni sastojci u mleči, usled
neadekvatnog skladištenja i uslova u kojima se iznose na tržišite, se mnogo brže vremenski gube (nekoliko sati) nego kod polena, (nekoliko meseci). Opet u polenu je količina esencijalnih aminokiselina srazmerno manja, tako da je ovo mišljenje u određenoj meri opravdano.

Međutim, moja iskustva stečena u razgovoru sa potrošačima cvetnog praha govore da dobra većina ne koristi polen na propisan način.

Evo samo neki od načina na koji ljudi pogrešno upotrebljavaju polen:

• "Uzimam polen kafenom kašičicom sažvaćem ga i progutam."
• "1 supenu kašičicu razmutim u vodi, malo zasladim, i popijem."
• "Sameljem granulice polena i tako dobijem polen u prahu koji sada mogu odmah da upotrebim"

Najvažniji razlog zašto je sve ovo pogrešno je taj što čovekov sistem za varenje ne može da razbije celuloidnu opnu kojom je zrno polena obavijeno. U svim prethodno navedenim primerima, polenov prah samo protrči kroz naš organizam a da nismo iskoristili nijedan jedini sastojak iz bogatog polenovog repertoara. Najdrastičniji slučaj ispričala mi je Sneža, vegetarijanka iz Beograda koja je godina koristila polenov prah pogrešno. Kada sam joj objasnio kako se polen mora koristiti, na njenom licu se moglo nazreti žaljenje za svim onim kilogramima polena, koje je ona konzumirala uzalud.

Da bi polen dospeo u stanje da čovekov organizam može da ga upotrebi, opna koja obavija zrnce polena, mora da se natopi da bi nabubrila i prsnula, i tada tek možemo da upotrebimo sve njegove izuzetne sastojke.

Ako ste ikako u mogućnosti, nabavljajte i koristite sirovi polen. U procesu sušenja gubi se oko 20% vrednosti polena. Nakon sušenja, ostatak vrednosti polena se gubi linearno vremenom. Nakon 6 meseci, takav polen je izgubio oko polovine svoje vrednosti, tako da nije pametno nabavljati ga po istoj ceni. Moj savet je da nakon januara meseca nabavljate sušeni polen isključivo ako ste uvereni da je nakon sušenja čuvan u zamrzivaču, ili ako je čuvan u sirovom stanju a nakon vađenja iz zamrzivača sušen. Znači prioriti su:

1. sirovi polen - odmah nakon čišćenja se čuva u zamrzivaču.,
2. sušeni polen - koji je odmah nakon sušenja smešten u zamrzivač,
3. sušeni polen - u periodu od početka sezone pa do nove godine.
   

SAVET: Sirovi polen obavezno a što da ne i sušeni, čuvajte u zamrzivaču.

Evo i nekoliko načina ispravne pripreme i konzumiranja polena:

• Jednu supenu kašičicu polena razmutiti u mlakoj vodi (najbolje uveče) i ostaviti da odstoji min. 8 sati. Nakom toga, možete napitak zasladiti, promešati i popiti. Ako ga zasladite medom, i dodate do 15 kapi propolisa u kapima, dobili ste izuzetan i komletan preparat.
• Polen se može rastvoriti i u jogurtu, jer je poznato da mlečna kiselina bolje rastvara celuloidnu opnu od vode.
• Samleven sušeni odnosno što je još bolje ako imate nemleveni sirovi polen,
  umešate u med. Nije zgoreg iscediti malo limuna, kako bi se poboljšalo rastvaranje polenove opne. Sledeća 3-4 dana prevrćite teglu u kojoj je ovakav preparat, svakih sat dva, kako bi polen, koji je lakši od meda, prolazio kroz med i tako natapao svoju opnu. Od četvrtog dana možete početi upotrebljavati ovaj preparat. Višak preparata čuvajte u frižideru. Na površini će se nakupiti krupnije granule koje možete upotrebiti tako što ćete jednu kašiku tog gornjeg sloja razmutiti u vodi, u nakon nekoliko sati popiti.

Perga

Perga je fermetirani polen, tj. proizvod koji nastaje tako, što pčele polen koji sakupljaju sa cvetova biljaka unose u košnicu, prerađuju ga dodajući mu produkte lučenjem svojih žlezda. Praktično, pčele polen koji unose u košnicu natapaju sekretima koje luče iz svojih žlezda, smeštaju ga u ćelije saća i zalivaju ga odozgo medom. U procesu fermentacije, tako obrađeni polen od strane pčela, postaje bogatiji brojnim aminokiselinama, fermentima, raznim kvascima, bakterijama, mlečnom kiselinom i dr. Tako prerađeni polen pčele smeštaju u ćelije saća (do oko 2/3 ćelija), a ostali deo iznad perge u ćeliji je ispunjen medom. Pčele pri preradi polena koriste preko 200 mikroorganizama, inicirajući pri tome veoma složen proces fermentacije polena.

Fermentirani polen, perga, koja je gotova hrana za pčele (jer sakupljeni polen to nije), je istovremeno izvanredna hrana za čovekov organizam. Perga sadrži preko 100 vrsta različitih gljivica, preko 80 vrsta kvasca, preko 40 vrsta bakterija i sve ono što sadrži sakupljeni polen sa cvetova biljaka, a to su belančevine, vitamini, minerali itd.

Treba istaći da niko do sada nije uspeo da napravi pravu pergu sa toliko mikroorganizama. Zapravo, može se napraviti nekakva mešavina koja sadrži sve sastojke kao i prava perga, korišćenjem pekarskog kvasca, sojinog brašna, mleka u prahu, svežih jaja i dr., ali takva mešavina nema onošto je bitno za pergu - brojne mikroorganizme.

Kada bi čovek čak i uspeo da sve te mikroorganizme obezbedi u veštačkoj pergi, našao bi se pred nerešivim problemom - kojim redosledom dodavati te brojne mikroorganizme? Ostaće još dugo tajna, koju samo pčele znaju - redosled "pakovanja" i obrade polenovu pergu i postupak dodavanja pomenutih mikroorganizama. Teško će bilo kome poći za rukom da ukrade taj recept od pčela. Zbog svega toga, perga ce jos dugo ostati izvanredan, neprevaziđeni, jedinstveni, isključivo pčeljini proizvod.

Da nema takve perge u pčelinjem društvu, ne bi bilo ni legla, ni razvoja pčelinjeg društva, ni pčela. Jer, perga sadrži kompletno sve što je potrebno za uspešan razvoj i život pčelinjeg društva: belančevine, vitamine, aminokisaline, eterično ulje, šećere, mineralme materije, enzime, hormone i brojne mikroorganizme. Perga je osnovni izvor belančevina za razvoj legla. Perga je više puta vrednija od polena i kao takva ona je pravo bogatstvo za čovekov organizam.

U pergi je utvrđeno prisustvo većih količina vitamina A (karotina) koji posebno doprinosi jačanju zidova krvnih sudova, pri čemu zidovi kapilara postaju čvrsći. Pergi se daje poseban značaj kod određenih kardiovaskulrnih oboljenja, oboljenja sluzokože zeluca i creva, kod površinskih oštećenja kože, kod osoba sa uništenom ili obolelom crevnom florom, itd.

Treba, sigurno, što više koristiti polen, ali kada se u trgovini bude prodavala i perga, to će onda biti prava stvar. Treba očekivati da će i pčelari i potrošači u narednom periodu saznati mnogo više o pergi i da će je mnogo više upotrebljavati.

Polen u psihijatriji

Na prvom međunarodnom seminaru o apiterapiji 1974. godine u Madridu, španski lekar dr Llopis Paret obavestio je učesnike da je od 1971. godine počeo upotrebljavati cvetni prah - polen i za lečenje bolesti koje spadaju u područje psihoterapije, a posebno za lečenje alkoholizma. Polen je upotrebio u velikom broju slučajeva i postigao veoma dobre rezultate. Za svoj prikaz odabrao je tri grupe bolesti:

1. depresivne sindrome
2. slučajeve iznurenosti-astenije
3. alkoholizam

Depresivni sindromi: U većini slučajeva teških depresivnih sindroma, polen sam nije delovao, ali davan zajedno sa antidepresivnim sredstvima dovodio je do poboljšanja već i sa malim dozama tih sredstava, i to znatno bolje nego u slučajevima kad su
antidepresivna sredstva davana bez polena. Bolesnici su ozdravili ili im se stanje poboljšavalo. Daljim uzimanjem polena uspelo se sprečiti ponovno javljanje depresije. Dobre rezultate postigao je dozama od 2,5 g polena dnevno. Dr Llopis Paret smatra polen dobrim pomoćnim sredstvom za lečenje depresija i u takvim slučajevima redovno ga propisuje.

Iznurenosti-astenija: Na području psihijatrije veliki procenat čine bolesnici koji boluju od iznurenosti, astenije, melanholije, oslabljenja životnog tonusa i sl.Glavni uzroci takvog stanja leže u karakteristikama dnevnog života ljudi današnjice :preterani rad,
brzina, stalni napadi od strane okoline, loši odnosi i dr. U tim slučajevima polen se pokazao kao energetski faktor od velikog značaja. Već nekoliko dana nakon početka lečenja bolesnici se bolje osećaju. Živahniji su, boljeg raspoloženja i pokazuju više želje za komuniciranjem sa okolinom. Uspesi su postignuti uzimanjem i manjih doza duže vreme.

Alkoholizam: Na tom području plenom su postignuti najbolji rezultati, posebno kod hroničnih slučajeva, kada dolazi do nedostatka vitamina i belančevina u organizmu. Dobri rezultati postignuti su sa dozom od dva do tri polena na dan.

POLEN

Cvetni prah (polen) je prah sa prašnika biljaka, koga pčele sakupljaju i donose u košnicu. Značaj cvetnog praha za dobro prezimljavanje i rani razvoj pčelinjeg društva toliko je veliki da od njega zavise i rekordni prinosi meda. Takođe je dokazano da cvetni prah oživljava ćelije u organizmu ljudi, ubrzava oporavak posle preležanog gripa, suzbija nervozu i stvara fizičku otpornost organizma. Pčele sakupljaju cvetni prah zato što sadrži belančevine, masti, šećere, vitamine i druge korisne supstance za negovanje legla. Ako u košnicu iz prirode nema unosa cvetnog praha, pčele zaostaju u razvoju i dobija se lošiji kvalitet pčela. Pčelari u periodima kada u prirodi ima dovoljno cvetnog praha i kada pčelama, zbog prevelikog unosa pravi smetnju u košnici, treba da postavljaju sakupljači cvetnog praha i da ga oduzimaju od pčela. Sakupljen cvetni prah se zatim suši, konzervira i čuva da bi se upotrebio u ljudskoj ishrani ili dodavao pčelama u periodu kada ga u prirodi nema dovoljno. Cvetni prah sa medom se koristi u ljutskoj ishrani kao sretstvo za usporavanje starenja, za revitalizaciju, za jačanje odbrambene sposobnosti organizama, u lečenju prostate, anemije kod dece i drugo. Poslednjih godina cvetni prah koristi se i u kozmetici za spravljanje pomada koje osvežavaju kožu i daju lepši izgled licu. Polenova zrna raznih vrsta biljki imaju određene i stalne veličine, boju i oblik. Ako gledamo pod mikroskopom polenova zrnca uzeta sa tela pčele ili iz meda, po njihovoj veličini i obliku možemo odrediti koje je cvetove posetila pčela, odnosno od kojih biljki potiče med. Veličina polenovih zrna raznih biljki mnogo se razlikuju. U većini slučajeva ta zrna dostižu oko 0,015 - 0,050mm u razmeri, a kod samo malo broja biljaka npr. tikava, 0,15 - 0,20mm. Po boji polena može se raspoznati od kojih je biljaka sakupljeno: beli sa maline, svetložuti sa jabuka, zlatnožuti sa suncokreta i žutog kokosa, crvenožuti sa krušaka, tamnocrveni sa kajsije i kestena, smeđi sa bele deteline, žutozeleni sa hrasta, svetlozeleni sa lipe, ljubičast sa facelije itd.

PAŽNJA:
Polen vremenom gubi svoja dragocena svojstva. Tako, na primer, polen, dobro osušen,stavljen u plastične kese, zatvorene, kroz 6 meseci gubi 30%, a kroz godinu dana i do 75% svojih hranljivih i lekovitih svojstava. Posle 2 godine polen postaje praktično nekoristan.
Najbolje je da se polen čuva na sledeći način:

• u plastičnim kesama, hermetički zatvoren, na temperaturi do
• +4ºC;
• u mešavini s medom (1:1) iznad koje se u tegli naspe sloj čistog meda i sve dobro zatvori;
• u mešavini sa šećerom.

Savremena prehrambena industrija koristi liofilizaciju polena (uklanjanje vlage na temperaturama ispod 0 stepeni). Liofilisani polen ima rok upotrebe 5 - 7 godina.

Hemijski sastav polena: u raznim smešama polena nađeni su sledeći vitamini: tiamin(B1), riboflamin(B2), piridoksin(B6), nikotinska kiselina, pantotenska kiselina, folna kiselina, askorobinska kiselina(C).
Pronađeni provitamin(A), tzv. karotin, vitamin R(rutin) i vitamin E i D.
Detaljnom analizom je ustanovljeno da polen mnogih biljaka sadrži: silicijum, sumpor, bakar, kobalt, natrijum, gvožđe, aluminijum, kalcijum, magnezijum, mangan, fosfor, bariju, srebro, cink, hrom, stroncijum i druge mikroelemente. U njegov sastav ulaze razne belančevine i slobodne amino-kiseline, za organizam važni fermenti katalaza, invertaza i neke organske kiseline, jabučna, vinske i mlečna. Delovanjem fermenta koje pčele izlučuju prilikom nabijanja polena u saće u polenu dolazi nakon nekoliko nedelja do znatne izmene tvari. Hemijski sastav i hranljiva svojstva razlikuju se između svežeg polena i polena u saću.
Količina belančevine i masti smanjuje se mlečna kiselina povećava. Povećava sei veličina šećera, što zavisi o medu koje pčele dodaju polen prilikom konzervisanja.

Domaći lek od polena

Za dobijanje ovog leka treba konzervisan polen ponovo izmešati sa ušećerenim medom uz dodatak 1 g mleča, ako se njime raspolaže. Za jednu kuru domaćeg leka potrebno je 50 g čistog polena, gram mleča i 200 g ušećerenog meda, najbolje bagremovog ili planinskog. Polen i mleč mogu se pomešati i sa tečnim medom pomoću električnog miksera, tako se dobije masa u vidu krema. Izmešani polen i mleč upotrebljavaju se tako što se u toku 10 dana svakog jutra pre doručka uzima po jedna kafena kašičica, pa se posle pauze od 7 dana nastavlja uzimanje sve dok se sva količina iz teglice ne potroši. Utvrđeno je da je za regeneraciju čovečijeg organizma potrebno da se tokom jedne godine uzme četiri puta po 50g polena i jedan gram mleča. Razmak između uzimanja ovog leka je oko 3 meseca. U poslednje vreme fabrike lekova i apoteke proizvode razne mešavine i pilule od polena, mleča i meda, koje prodaju pod raznim nazivima, pa je uz svako takvo pakovanje priloženo i uputstvu za upotrebu.

Hranljivost i lekovitost polena
Poznato je da je za očuvanje zdravlja, svežine i raspoloženja do duboke starosti, potrebna je racionalna ishrana. Dugotrajno odstupanje od normalne i zdrave ishrane povlači za sobom narušavanje metabolizma, što konačno dovodi do pojave hroničnih oboljenja. Ovi procesi u organizmu razvijaju se polako i ne mogu se odmah zapaziti. Da bi se to izbeglo, potrebno je da svakodnevana ishrana bude potpuna.

Nauka je utvrdila da naše navike u ishrani obiluju nedostacima važnih elemenata, zbog kojih se čovekovo zdravlje neprimetno oštećuje.
Savremeni dijetetičari vode borbu protiv tih nedostataka, ali to ne čine lekovima nego popravljanjem ishrane i nadoknadom prirodnih elemenata koji čoveku obnavljaju zdravlje, uspostavljaju ravnotežu u organizmu i upotpunjuju njegovu umnu i fizičku snagu.

Polen je smeša belančevina, masti, mineralnih materija, ugljenih hidrata, amino-kiselina, fermenata, eteričnih ulja i vitamina: aneurina, riboflavina, nikotinske kiseline, piridoksina, pantotenske kiseline, folne kiseline, biotina, tokoferola, askorbinske kiseline, kalciferola, karotina i rutina.

Utvrđeno je da se u cvetnom prahu nalazi 20, od 23 poznate amino-kiseline. Sadržaj u belančevinama vezanih amino-kiselina, koje su po vrsti identične kao i slobodne amino-kiseline, sledeći je:cistin, triptofan, alanin , serin, treonin, prolin, valin, lizin, arginin, histidin, glikokol, glutaminska kiselina, fenilalanin, leucin, izoleucin.

Hromotografskom metodom takođe je utvrđeno da se lipidi cvetnog praha sastoje od slobodnih zasićenih masnih kiselina, i to: palmitinske, miristinske i laurinske kiseline, tragova monoglicerida i nezasićenih masnih kiselina, i triglicerida .

Od bioaktivnih materija mineralnog porekla dokazani su: Ca, Fe, P, Mg, Co, a u nekim vrstama polena nalaze se i hormonalne materije.

Ovakvo bogatstvo raznih dragocenih prirodnih supstanci u polenu, od kojih mnoge u čovekovom organizmu imaju ulogu biokatalizatora, podstaklo je brojne istraživače u svetu da polen počnu koristiti i kao terapeutsko sredstvo. Utvrđeno je da polen daje veoma dobar efekat u slučaju malokrvnosti, preranog starenja, arterijske hipertenzije, arterioskleroze, cereralne skleroze, probavnih smetnji, povećava apetit i radnu sposobnost, normalizuje rad želuca, a preporučuje se i svima koji su bili zračeni
rendgenom ili su lečeni velikom dozom antibiotika.

Cvetni prah se može uzimati i u slučajevima premorenosti,oboljenja od žutice i nervnih depresija. Dosadašnja iskustva u upotrebi polena potvrđuju njegovo višestruko dejstvo: polen omogućuje bolju cirkulaciju krvi u mozgu, olakšava umni napor, pospešuje rast dece, poboljšava vid dece i odraslih, doprinosi suzbijanju bolesti srca i krvnih sudova, pomaže u lečenju prostate, povećava procenat hemoglobina u krvi, poboljšava vitalnost i zdravstveno stanje organizma. Polen, praktično, sadrži sve što je organizmu potrebno.

Medicina još ne primenjuje u punoj meri cvetni prah u lekovite svrhe. Međutim, u arsenalu narodne medicine polen se smatra veoma popularnim sredstvom koje ima višestruka lekovita svojstva.

Otrovi i aditivi u hrani
Iako su danas otrovi svuda oko nas, upoznavanjem s njima ipak dobivamo određenu prednost, makar utoliko da ih naučimo izbjegavati u njihovom najopasnijem obliku.
Na listi otrova nalaze se brojni aditivi kojima je zakonom dopušteno da se mogu koristiti u konzerviranju i preradi hrane.

O njima bi se mogla napisati cijela knjiga. Ali ne samo o njihovoj štetnosti već i pretjerivanju o opasnosti aditiva kojima se služe konkurentne tvrtke koje proizvode tzv. "prirodno", "domaće" i "zdravo". OPREZ- čitajte što piše na poleđini etikete.

Aditivi jesu opasni za zdravlje, ali nažalost, živimo u vremenu kad je doslovno nemoguće živjeti bez njih, jer su svuda oko nas.

Jedina mogućnost koja nam preostaje jest da smanjimo dozu unosa u organizam tako da što manje koristimo svu prerađenu, rafiniranu i konzerviranu hranu. Ne preostaje nam drugo nego boriti se znanjem protiv svih nametnutih nam zabluda o prehrani.

Samo znanjem možete se zaštititi od prijevare
Najveća od svih zabluda je da možemo kupiti hranu bez aditiva. Osim nekolicine namirnica s certifikatom do kojih se teško dolazi, a i nisu dostatne za kompletnu, uravnoteženu prehranu. Pogledajte samo poleđinu bilo kojeg proizvoda kojeg kupite.
Gotovo u svim namirnicama koristi se jedan od najopasnijih aditiva sa najbezazlenijim imenom "umjetne boje" obično sakriven pod e-brojevima.

Svima nam je poznato što piše na poleđini cigareta i da cigarete uzimamo na vlastitu odgovornost.
Ništa manje nisu opasne "umjetne boje" i ostalih nebrojeno mnogo aditiva, ali i prirodnih aroma, kao što je običan , prirodan dim s roštilja koji sadrži opasnu "prirodnu" tvar – benzipiren koja je dokazano kancerogena.
Nećemo sada zbog tog saznanja djetetu zabraniti da pojede sladoled ili kupi žvakaću.
Niti ćemo odlučiti da nikad više nećemo kupiti maslac, sir...i ostalih bezbroj proizvoda.

Niti ćemo odlučiti nikada više ne jesti ništa sa roštilja. Radi se o količini otrova koje unosimo u organizam.
Kao što nekoliko cigareta popušenih povremeno u društvu neće nikome drastično ugroziti zdravlje, tako niti aditivi neće dovesti do općeg poremećaja organizma ako ih unosimo u malim i umjerenim količinama.
Kako ih izbjeći? Nikako.
Kako se zaštititi? Znanjem i samo znanjem!
Kad saznamo gdje nam sve prijeti opasnost naučit ćemo prilagoditi svoju prehranu i zaštititi se od predoziranja aditivima koje može završiti fatalno.
Znanjem ćemo se oboružati da bismo mogli bez straha pogledati "neprijatelju" u oči.
I ne samo u hrani. Već i u kemikalijama koje se koriste u domaćinstvu.
Oprez i prilagođavanje novim uvjetima življenja postalo je nužnost opstanka!

RUDOLF BREUSS ( BROJS) I - dio

RUDOLF BREUSS (Breuß)
(24.6.1899 – 17.5.1990)
Autor knjige "Rak i leukemija - i druge prividno neizlječive bolesti"
Analiza knjige dr.Rudolfa Breussa u svjetlu današnje prehrane i današnjeg života - 1.dio

Da bi se Breussa pravilno razumjelo i shvatilo treba ga čitati najmanje pet puta, tako da nam ne promakne nijedna, ni najmanja pojedinost.

Taj izuzetan čovjek, u svakom pogledu vrijedan divljenja, sa svojim je učenjem o zdravom životu zadužio svijet i spasio tisuće i tisuće života.
A pritom je uvijek ponovo i ponovo naglašavao koliko je za liječenje presudno promijeniti sve one loše navike koje su dovele do bolesti.

Nema puta naokolo!
Želimo li pobijediti "neizlječivu bolest", bitno je obratiti pažnju na svaki detalj, svaku sitnicu koja može biti presudna za uspjeh, odnosno neuspjeh bilo koje terapije.
Ima stotine tih naoko nevažnih stvari.
Zato pođimo redom - najprije od najvažnijeg - ZDRAVOG RAZUMA!

Doba u kojem živimo, gdje gotovo da nema porodice u kojoj netko ne boluje ili je umro od raka, nosi sa sobom - IMPERATIV, koji se zove znanje i pravodobna informiranost!

Zašto se pouzdajemo više u navode "rekla-kazala" nego u vlastitu prosudbu koju ćemo sami stvoriti oboružani potrebnim znanjem?
Kad je sve tako kristalno jasno - nijedan lijek, nijedan čaj neće izlječiti nikoga, ukoliko nisu stvoreni preduvjeti za uklanjanje uzroka koji su doveli do pojave bolesti.
Samo jedan banalan primjer, tisuće puta dokazan i potvrđen od Breussa - NAFTALIN - najpodliji ubojica čovječanstva!
"Ovaj otrov najpodliji je ubojica čovječanstva!"...upozorenje je stizalo još 60-tih godina prošlog stoljeća.

Koliko tih još "podlijih ubojica" se namnožilo i uvuklo u naše domove do danas?!
Čemu naftalin u ormarima? Čemu sintetički otrovi? Kad imamo neusporedivo bolji nadomjestak - nježnu, ljubičastu i mirisnu lavandu.

"Na osnovu mojih dugogodišnjih iskustava uvjeren sam da se gotovo nijedna bolest ne može liječiti u stanu u kojem ima otrova poput naftalina, DDT-a, sprejeva protiv insekata i sl." (R.Breuss, citat iz knjige)

Dakle, ta INFORMACIJA je odavno poslana u svijet, sa preciznom i vrlo jasnom porukom.
Međutim, zasjenjena je ciljanim "mirisnim" reklamama koje su tu da nam uzmu novac, a najmanja su im briga posljedice po naše zdravlje.

Iz znanstvenih krugova SAD-a potvrđeno je: Mirisne svijeće i osvježivači zraka sadrže mnoge otrove opasne po zdravlje.

Naposljetku, to nije toliko bitno - jer taj "dežurni krivac" nije sam došao trovati naš dom, vec smo ga mi s ponosom unijeli da bismo bili u "trendu" i da nam nedajbože nebi kuća smrdila po jednom bespravno zanemarenom, prezrenom, odavno odbačenom, najzdravijem, najboljem dezinfekcijskom sredstvu koje nosi tako jednostavan,"zdravoseljački" naziv - OCAT.

Ako usto još uzmete da su ozbiljne 15-godišnje znanstvene studije pokazale su i dokazale da su otrovi iz kemikalije koje se nalaze u kućanstvu tri puta češći uzrok raka i degenerativnih bolesti nego što je to taj naš gradski zagađeni zrak svagdašnji, tada je došlo vrijeme da se ozbiljno zamislite.
O sredstvima za pranje, omekšavanje, odmašćivanje, poliranje...itd. nije uopće potrebno trošiti riječi.
Polazim od pretpostavke da većina ljudi koja kupuje i troši ta razna "pomagala" u domaćinstvu, savršeno dobro zna čitati, a na većini od tih proizvoda,(zahvaljujući udrugama za zaštitu potrošača) sve jasno piše.

Doduše, tako malim slovima da čak i osoba sa najboljim vidom teško pročita.
Ali piše...tako da navodna "neinformiranost" ne može biti i nije nikakvo opravdanje za unošenje otrova u domove koji su direktno povezani sa slabljenjem imuniteta organizma, a što nosi za posljedicu - nemogućnost imunog sistema da se odupre najrazličitijim bolestima, pa i raku.

Dakle, ona "ključna riječ" koju treba slijediti je opet, zapravo je - uvijek ponovno - ZDRAVA PROSUDBA.
Osoba zdrave prosudbe, odnosno zdravog razuma neće u kuću unositi - bolest!

Isto kao što ima slab popratni učinak panika i napuhavanje opasnosti, analogno tome i podcjenjivanje opasnosti dovodi do istog (slabog) učinka.

ZNANJE je jedino efikasno sredstvo u borbi za zdrav život.
Nemojmo tražiti "dežurnog krivca", jer sami smo odgovorni za sve što nas je snašlo.

Sve napisane knjige, bilo sa strane znanstvenika ili narodnih liječnika, svi medicinski priručnici prepuni su stvarnih i senzacionalnih uspjeha, ali i zabluda i pogrešaka.
Napredak često iza sebe ostavlja žrtve.
OPREZ - Naivnost i neznanje mogu imati teške posljedice.
Pa tako je bilo i sa raznim pokretima "zdrave hrane".
Koliko je samo primjera stradavanja fanatičnih sljedbenika takvih pokreta "zdravlja", koji su svoj organizam doveli na rub samouništenja...da bi na kraju poslužili kao spomenik ljudskoj gluposti.

Nitko umjesto nas samih nema, niti će nam dati "čarobnu formulu" za dug i sretan život.
Zdrav razum koji nam govori da poznavanjem čim više činjenica o najopasnijim zagađenjima, imamo veće šanse za izbjeći ih, neprikosnoven je ZAKON koji trebamo slijediti.

Na isti način, ako imamo dovoljno predznanja, možemo vrlo lako sami prosuditi i biti najpouzdaniji kritičar nekog pročitanog teksta ili knjige koja nam nudi savjete o zdravlju.

Niti oni koji su čitali knjigu Rudolfa Breussa, niti itko iz službenih medicinskih krugova, ne može zanemariti činjenicu da je preko 40 000 ljudi u potpunosti izliječeno od raka i drugih teških bolesti, primjenjujući Breussovu "totalnu terapiju " tj. 42 dana liječenja pomoću sokova od povrća i biljnih čajeva.

Brojsova terapija ne uključuje samo čajeve i sokove.

O čemu se tu zapravo radi?

Da bi Brojsova terapija bila učinkovita, ona uključuje:

- izbacivanje iz prehrane šecera, bijelog brašna, suhomesnatih i svih konzerviranih namirnica
- ukazivanje na opasnosti koje nam prijete zagađenjem domova raznim kemijskim preparatima
- prirodna ishrana sa puno vitamina i minerala

Ako pođemo od činjenice da većina bolesti nastaje zbog poremećaja metabolizma, odnosno poremećene kemijske ravnoteže organizma, kojoj je uzrok nedostatak i poremećaj razmjene određenih, esencijalnih minerala i vitamina, tada ćemo lako doći do zaključka zašto je Brojs u svojoj totalnoj terapiji dao prednost kombinaciji soka od:
- cikle
- mrkve
- celera
- rotkve
- krumpira
Zato jer je to korjenasto povrće izrazito bogato mineralima i zato što se upotrebljava u prehrani znatno manje od lisnatog povrća.
Ako usput poznajemo naosnovnije postulate makrobiotičkog učenja, onda ćemo vrlo lako shvatiti da uravnotežena prehrana znači istovremeno kombiniranje nadzemnog i podzemnog dijela povrća.

Uz, dakako, raznolikost u hrani, kojoj su osnova - žitarice, koje opet - treba koristiti cjelovite, da bi se iz njih dobilo upravo ono što nam je Priroda, kao najsavršeniji liječnik i učitelj odredila kao nužnu hranu za opstanak i preživljavanje na ovoj našoj Planeti.

Štoviše, čak nam i samim bojama plodova voća i povrća ukazala koliko je bitna raznolikost u hrani.
Crveno, žuto, narančasto, zeleno, crno, ljubičasto...svaka boja nosi posebne minerale, ukazuje na posebna svojstva.

Vratimo se prirodi

"Vratimo se prirodi" naslov je knjige svjetski poznatog i priznatog francuskog narodnog liječnika Maurice Messequea.
Naslov je to koji moli, upozorava i opominje.

Isto to činio je i Rudolf Brojs kad je kategorički odbijao liječiti bolesnike koji su uzimali bilo kakve medikamente koje je smatrao apsolutno štetnima po zdravlje.

Umjesto da se znanstveno ispitaju dokazani učinci Breussove "totalne terapije", da bi se pomoglo napaćenim ljudima, uslijedili su "niski udarci" protiv gospodina Breussa, koji su čak išli toliko daleko da su navedeno povrće proglasili - kancerogenim.

Dakako, bilo bi mnogo istine u tome da nije Brojs toliko puta napominjao da se liječenje mora provoditi isključivo i strogo kontroliranim organsko uzgajanim povrćem.

Jer, nije isto, štoviše mogu se dobiti dijametralno suprotni učinci od sokova pripravljenih od povrća uzgajanog na zagađenom zemljištu sa upotrebom umjetnog gnojiva i pesticida.

OPREZ - profit ne poznaje ni moral ni čast.
"Vratimo se prirodi" dobiva tim saznanjem još dramatičniji predznak.
Utoliko dramatičniji, jer organski uzgojeno povrće uglavnom nije ona prirodna "zdrava" hrana u koju se možemo pouzdati na tržnicama.

Činjenica je, nažalost, da ima jako, jako malo časnih ljudi koji ce priznati da je njihovo povrće tretirano kemijskim sredstvima.

Zaključak se nameće sam po sebi - sretnici su oni koji imaju komadić nezagađene zemlje, jer tu se može posaditi onaj "eliksir života" koji doslovno znači - život.

I to kao zadnja i jedina nada prvenstveno za one koje je službena medicina otpisala kao - neizlječive bolesnike.

Rudolf Brojs, koji je i sam u jednom periodu života proglašen jednim od njih, posvetio je cijeli svoj život olakšavanju patnji bolesnim ljudima.
Malo je tako Velikih ljudi i neoprostivo malo napisa o njima.

Ovo je tek jedan pokušaj ispravljanja povijesne nepravde prema ljudima koji su često bili optuživani zbog svoje najhumanije misije kojom su prenosili znanje budućim pokoljenjima.
I to ono znanje koje vremenom postaje sve dragocjenije.

Stolisnik - svjedok slavnih hajdučkih vremena

Stolisnik (sporiš), Hajdučka trava ili hajdučica narodni je naziv koji potječe od davnina, još iz hajdučkih vremena u kojima se koristila protiv najrazličitijih bolesti.
Hajduci su je, između ostalog, stucanu prosijavali kroz "svileno sito" ( najfiniji prah ) i stavljali je na rane kao melem.
Eksperimentima je utvrđeno da ahilen ima hemostatička svojstva, a tanini i eterično ulje spriječavaju zagnjojavanje rana i pomažu da rane brzo zacijele, a osim toga ublažavaju bol.

Latinski naziv biljke dolazi od grčkog mitskog junaka Ahila ( Achillea millefolium / Achil- mile - tisuća - folium - list) koji je, prema predaji s njom izliječio teške rane Telefusu i time mu spasio život.
Ovu svestranu i možda najbolje znanu travu nazivaju još i trava za posjekotine, drvosječina trava, tesarska trava, vojnička trava, trava od krvavog nosa, a svi nazivi upućuju na to da se koristi kod posjekotina, zaustavljanja krvarenja i spriječavanje upala.
Njjednostavniju primjenu našao je stolisnik kao svježi sok iscijeđen na ranu.
Isto takvo svojstvo ima čaj koji zaustavlja krvarenje, ublažuje menstruacijske tegobe ( naročito u klimakteriju) i smiruje upale bilo kojeg organa.

Domovina stolisnika je oblast Kavkaza i Male Azije, a raširen je i po čitavoj Europi.
Stolisnik je naš najpoznatiji i najčešće upotrebljavan gorki aromatik, kao narodni lijek.

Budući da raste skoro na svakoj livadi i da nema nijedne slične biljke njemu s kojom bi se mogao zamijeniti, nema razloga da ovu tako skromnu, a izuzetno vrijednu biljku nemamo u kućnoj apoteci.
Sabire se gornji dio biljke, listovi i rascvjetane cvjetne glavice. A za ulje listovi na grančicama gdje cvjetovi još nisu procvjetali.

Stolisnik ili Hajdučka trava nema u sebi opasnih sastojaka, ne izaziva naviku i može se svakodnevno upotrebljavati za jačanje apetita i kod raznih poremećaja probavnih organa.
PRIPRAVCI:
Stolisnik ili Hajdučka trava dolazi u mješavinama raznih čajeva za liječenje upale grla, bronhijalne astme, prehlade i gripe i možete ga uvijek, bez straha dodati u razne čajeve.

Čaj od Stolisnika
2 male žličice sušenog cvijeta i lista prelijemo s dva decilitra vrele vode, poklopimo i ostavimo da odstoji 10 minuta.
Pije se protiv smetnji u bubrezima i jetri, kod želučanog i crijevnog katara, čira na želucu i gastritisa i dr
Odrasli: 1 šalica ujutro i 1 šalica čaja navečer pred spavanje
Djeca: jedna mala šalica ili pola šalice
*nisu zabilježene nikakve nuspojave niti nakon uzimanja dužeg od 4 tjedna, te ne treba praviti pauzu kao kod nekih čajeva

Tinktura od Stolisnika:
1 dio stolisnika (cvijet i list) i 9 dijelova rakije prepečenice treba odstajati najmanje dva tjedna, nakon čega je potrebno procijediti.
Pije se po jedna mala žličica tinkture pomiješana u malo vode, prije jela. Djeluje isto kao čaj.

Ulje za sunčanje od Stolisnika

U poplavi kozmetičkih preparata za sunčanje, a koje farmaceutska industrija svake godine proizvodi sve više, mala skromna biljka s tisuće listova i tisuće cvjetova dati će nam i tisuće puta bolje ulje za sunčanje, koje je potpuno bezopasno i za najosjetljiviju kožu.
Dragocjeni plavi sastojak azulen spriječit će bilo koju upalu kože.

Postupak pravljenja ulja od stolisnika:
List stolisnika brati sa stabljike kad se pojave prvi još neotvoreni cvjetovi. Brati oko podneva i spremati u pletenu košaricu ili platnenu vreću, te što prije osušiti na zraku i sjenovitom mjestu.
Osušene listove spremiti u dvostruke papirnate vrećice i dobro zatvoriti.
U litru kvalitetnog ulja ( npr. od kukuruznih klica ili maslinovog) staviti 100 grama sitno zdrobljenog lista stolisnika.
Bocu zatvoriti pergament papirom, umotati je u čistu krpu i staviti u lonac s hladnom vodom, na čije smo dno stavili presavinutu kuhinjsku krpu.
Kuhati oko 3 sata tako da cijelo vrijeme voda blago kipi.

Kad se voda u loncu ohladi, izvaditi bocu i kroz čisto, suho platno procijediti ulje i razliti ga u suhe manje bočice i začepiti čepom od pluta.
Umotane bočice u tamni papir uzeti sa sobom na sunčanje.
Koža na tijelu će jednakomjerno i lijepo potamniti, a izbjeći će se i svaka upala i crvenilo kože.


Čir na želucu
Isto ulje upotrebljava se kod čira na želucu, a mnogi su ga upravo tim uljem izliječili ili znatno ublažili tegobe.

Kod dugogodišnjeg čira na želucu ima još jedan recept koji djeluje "jače", a također je potpuno bezopasan.
Istim postupkom kao što je gore opisano napravi se ulje od jednakih dijelova listova stolisnika i cvjetova kantariona.
Cvjetovi kantariona beru se za ulje upravo sada, u drugoj polovici srpnja (u vrijeme pisanja ovog članka), kad su već malo posmeđili.
Pije se po jednu malu, čajnu žličicu ulja ujutro i navečer prije jela.

Upala hemoroida
Staviti bočicu ulja od stolisnika preko noći u frižider. Natopiti navečer mali komadić čistog flanelskog platna i staviti hladno ulje preko noći na hemoroide. Ulje od stolisnika jedan je od najboljih lijekova kod navedenih tegoba.

Sakupljanje i čuvanje ljekovitog bilja

Sve biljke koje sakupljate moraju biti ubrane na mjestima koje su daleko od prometnica i koja nisu tretirana umjetnim gnjojivima, insekticidima, herbicidima ili bilo kojim kemijskim zagađivačima.

Biljke za čajeve ( list i cvijet) beru se po suhom vremenu, ujutro, odmah nakon rose.
Biljke se ne smiju brati u najlonsku ambalažu ili plastičnu ambalažu , niti čuvati u istoj.
Najpogodnije za sakupljanje biljaka su pletene košarice.

Ubrane biljke suše se u hladu , na zračnom mjestu.
Kad su biljke dobro osušene spremaju se odmah u papirnate vrećice, poželjno u više slojeva, da bi se spriječio dotok vlage.

Korijen biljke sakuplja se u proljeće prije vegetacije ili u jesen nakon vegetacije.
Korijeni ili rizomi biljke, po potrebi se operu, prerežu uzdužno i suše se na suncu.

Plodovi ljekovitih biljaka sakupljaju se u potpuno zrelom ili poluzrelom stanju.
Mesnati plodovi sakupljaju se zreli i suše na suncu.
Suhi plodovi ( anis, kim i sl.) sakupljaju se poluzreli, a dozrelit će prilikom sušenja na suncu.

Sjemenke ljekovitog bilja beru se potpuno zrele, najbolje po rosi, jer inače lako otpadnu,a kasnije se dosušuju na suncu.

Postupak prilikom sušenja ljekovitog bilja

Biljke se uvijek moraju sušiti na zračnom mjestu, neovisno o tome da li se suše na suncu ili hladu.
Najpogodnije sušenje biljnog materijala je na rastegnutom platnu koje se prije padanja rose uvečer spremi i opet rastegne drugi dan.
Mogu se sušiti i na čistom bijelom papiru ( nikada ne sušiti na novinskom ).
Također se može sušiti na stolovima prekrivenim platnenom prostirkom ili bijelim papirom ili na napravljenim prostirkama, najčešće od trske ili bambusa.

Pravilno pakiranje

Ljekovito bilje ne smije se prilikom pakiranja sabijati.
Najpogodnija ambalaža su papirnate vrećice (dvostruke ili još bolje trostruke - spremite u jednu, pa u drugu, pa u treću i svaku dobro zatvorite), kartonske kutije, jutene, lanene ili platnene vreće ili drvene kutije od prirodnog drva bez ikakvih dodataka boje ili lakova.

Po završetku pakiranja napisati ime biljke i datum sakupljanja.

Pismo indijanskog poglavice Seattle - 1854

Indijanski poglavica Seattle uputio je 1854. godine Pismo američkome predsjedniku u Washington kao odgovor na ponudu da bijelci kupe Indijansku zemlju.

Kako možete kupiti ili prodati nebo, toplinu zemlje? Ta ideja nam je strana. Ako mi ne posjedujemo svježinu zraka i bistrinu vode, kako vi to možete kupiti? Svaki dio te zemlje svet je za moj narod.

Svaka sjajna borova iglica, svaka pješčana obala, svaka magla u tamnoj šumi, svaki kukac, sveti su u pamćenju i iskustvu moga naroda.

Sokovi koji kolaju kroz drveće nose sjećanje na crvenoga čovjeka. Mrtvi bijeli ljudi zaboravljaju zemlju svoga rođenja kada odu u šetnju među zvijezdama. Naši mrtvi nikada ne zaboravljaju ovu lijepu zemlju jer je ona majka crvenog čovjeka. Mi smo dio zemlje i ona je dio nas.
Mirisavo cvijeće naše su sestre, jelen, konj, veliki orao, svi oni su naša braća. Stjenoviti vrhunci, sočni pašnjaci, toplina tijela ponija i čovjek - svi pripadaju istoj obitelji. Tako, kad Veliki poglavica iz Washingtona šalje glas da želi kupiti našu zemlju, traži previše od nas. Veliki poglavica šalje glas da će nam sačuvati mjesto tako da ćemo mi sami moći živjeti udobno. On će nam biti otac i mi ćemo biti njegova djeca.

Mi ćemo razmatrati vašu ponudu da kupite našu zemlju. Ali to neće biti tako lako. Jer ta zemlja je sveta za nas.

Ta sjajna voda što teče brzacima i rijekama nije samo voda, već i krv naših predaka. Ako vam prodamo zemlju morate se sjetiti da je to sveto i morate učiti vašu djecu da je to sveto i da svaki odraz u bistroj vodi jezera priča događaje i sjećanja moga naroda. Žubor vode glas je oca moga oca. Rijeke su naša braća, one nam utažuju žeđ. Rijeke nose naše kanue i hrane našu djecu. Ako vam prodamo našu zemlju morate se sjetiti i učiti našu djecu da su rijeke naša braća, i vaša, i morate od sada dati rijekama dobrotu kakvu biste pružili svakome bratu. Mi znamo da bijeli čovjek ne razumije naš život. Jedan dio zemlje njemu je isti kao i drugi, jer on je stranac koji dođe noću i uzima od zemlje sve što želi. Zemlja nije njegov brat nego njegov neprijatelj i kada je pokori on kreće dalje. On za sobom ostavlja grobove otaca i ne brine se.

On otima zemlju od svoje djece i ne brine se. Grobovi njegovih otaca i zemlja što mu djecu rađa zaboravljeni su. Odnosi se prema majci-zemlji i prema bratu-nebu kao prema stvarima što se mogu kupiti, opljačkati, prodati kao stado ili sjajan nakit.

Njegov apetit prožderat će zemlju i ostaviti samo pustoš. Ne znam. Naš način je drugačiji nego vaš. Izgled vaših gradova boli oči crvenog čovjeka. A možda je to jer crveni čovjek je divlji i ne razumije. Nema mirnog mjesta u gradovima bijelog čovjeka. Nema mjesta da se čuje otvaranje listova u proljeće ili drhtaj krilaca kukaca. A možda je to jer sam divlji i ne razumijem.

Buka jedino djeluje kao uvreda za uši. I što je to život ako čovjek ne može čuti usamljeni krik kozoroga ili noćnu prepirku žaba u bari? Ja sam crveni čovjek i ne razumijem. Indijanac više voli blagi zvuk vjetra kad se poigrava licem močvare kao i sam miris vjetra očišćen podnevnom kišom ili namirisan borovinom.
Zrak je skupocjen za crvenog čovjeka jer sve živo dijeli jednaki dah - životinja, drvo, čovjek. Bijeli čovjek ne izgleda kao da opaža zrak koji diše. Kao čovjek koji umire mnogo dana on je otupio na smrad. Ali ako vam prodamo našu zemlju morate se sjetiti da je zrak skupocjen za nas, da zrak dijeli svoj duh sa svim životom koji podržava. Vjetar što je mojem djedu dao prvi dah također će prihvatiti i njegov posljednji uzdah. I ako vam prodamo našu zemlju morate je čuvati kao svetinju, kao mjesto gdje će i bijeli čovjek moći doći da okusi vjetar što je zaslađen mirisom poljskog cvijeća.

Tako ćemo razmatrati vašu ponudu da kupite našu zemlju. Ako odlučimo prihvatiti, postavit ću jedan uvjet: bijeli čovjek mora se odnositi prema životinjama ove zemlje kao prema svojoj braći. Ja sam divljak i ne razumijem neki drugi način.

Vidio sam tisuće raspadajućih bizona u preriji što ih je ostavio bijeli čovjek ustrijelivši ih iz prolazećeg vlaka. Ja sam divljak i ne razumijem kako dimeći željezni konj može biti važniji nego bizon koga mi ubijamo samo da ostanemo živi. Što je čovjek bez životinja? Ako sve životinje odu, čovjek će umrijeti od velike usamljenosti duha. Što god se dogodilo životinjama ubrzo će se dogoditi i čovjeku. Sve stvari su povezane.
Morate naučiti svoju djecu da je tlo pod njihovim stopama pepeo njihovih djedova. Tako da bi oni poštivali zemlju, recite vašoj djeci da je zemlja s nama u srodstvu. Učite vašu djecu kao što činimo mi s našom da je zemlja naša majka. Što god snađe nju snaći će i sinove zemlje. Ako čovjek pljuje na tlo pljuje na sebe samoga. To mi znamo: zemlja ne pripada čovjeku; čovjek pripada zemlji. To mi znamo. Sve stvari povezane su kao krv koja ujedinjuje obitelj.

Sve stvari su povezane. Što god snađe zemlju snaći će i sinove zemlje. Čovjek ne tka tkivo života; on je samo struk u tome. Što god čini tkanju čini i sebi samome. Čak i bijeli čovjek, čiji Bog govori i šeta s njime kao prijatelj s prijateljem, ne može biti izuzet od zajedničke sudbine. Mi možemo biti braća poslije svega. Vidjet ćemo. Jednu stvar znamo, koju će bijeli čovjek jednog dana otkriti - naš Bog je isti Bog. Vi sada možete misliti da ga vi imate kao što želite imati našu zemlju; ali to ne možete. On je Bog čovjeka i njegova samilost jednaka je za crvenoga čovjeka kao i za bijeloga.

Ta zemlja je draga Njemu i škoditi zemlji jest prezirati njezinog Stvoritelja. Bijeli također trebaju prolaz; možda brže nego sva druga plemena. Zaprljajte vaš krevet i jedne noći ugušit ćete se u vlastitom smeću. Ali u vašoj propasti svijetlit ćete sjajno, potpaljeni snagom Boga koji vas je donio na tu zemlju i za neku posebnu svrhu dao vam vlast nad njome kao i nad crvenim čovjekom. Sudbina je misterija za nas jer mi ne znamo kad će svi bizoni biti poklani i divlji konji pripitomljeni, tajni kutovi šume teški zbog mirisa mnogih ljudi i pogled na zrele brežuljke zamrljan brbljajućom žicom. Gdje je guštara? Nestala je.
Gdje je orao? Otišao je.
To je konac življenja i početak borbe za preživljavanje.