S 2 godine uspjeh je imati suhe pelene.
S 10 godina uspjeh je imati prijatelje svojih godina.
S 18 godina uspjeh je imati vozačku dozvoli.
S 20 godina uspjeh je imati žensku i dobar seks.
S 30 godina uspjeh je imati puno para.
S 50 godina uspjeh je imati puno para.
Sa 60 godina uspjeh je imati žensku i dobar seks.
Sa 70 godina uspjeh je imati vozačku dozvoli.
Sa 75 godina uspjeh je imati prijatelje svojih godina.
Sa 80 godina uspjeh je imati suhe pelene.
Tuesday, November 4, 2008
Tuesday, October 21, 2008
OGLASI
1 – OGLASI KOJE PISU ZENE:
Tekst oglasa= Tumacenje
U cetrdesetima =48-49 godina
Slobodnih nazora- Vecina muskaraca u gradu je intimno poznaje
Atletskoga izgleda =Nema prsi
Prije svega trazi unutarnju ljepotu =Ruzna
Dobroga izgleda =Lazljiva
Zaraznoga osmjeha =Glupa
Emocionalno vrlo stabilna =Puna Prozaka I drugih sedativa
Njezna =Dosadna
Romanticna =Potrebno jako jako priguseno svjetlo da bi dobro izgledala gola
Voli prirodu= Ne brije noge, ni ispod pazuha, Ne koristi dezodorans
Prakticira katolicku vjeru =Vodi ljubav (ne cesto) u mraku, zatvorenih ociju I u misionarskoj pozi.
strasna =Lajavica
Poeta u sitne sate =Duboko depresivna
plavusa =Sve ostale dlake su crne
senzualna =Najmanje dva sata predigre prije nego sto dopusti penetraciju
Tezina proporcionalna visini =Debela
Osjeca se dobro sa sobom =Jako debela
Poneka okruglija oblina =Patoloski debela
Mlada u srcu =>Jedna noga u grobu
2 – Oglasi koje pisu muskraci:
Tekst oglasa =Tumacenje
U cetrdesetima =55 godina,
trazi komada =od 22 – 26 godina
Sportski tip =Lezi na kaucu,=cita sportske novosti I gleda treci program I eurosport 60 sati tjedno
Dobroga zdravlja =Prdi I podriguje
Atletskog izgleda =Provodi puno vremena diveci se sebi pred ogledalom
Prije svega trazi unutarnju ljepotu =Velike crno-sijede dlake mu vire iz nosa I iz usiju
Slobodnih nazora= Pokusat ce spavat I s vasom sestrom
Prije svega trazi prijateljstvo =Sve dok ste oboje goli
Ima dobar smisao za humor =Nakon desetak piva, vjeruje da je zabavan, organizirajuci natjecanje : «tko ima vecega ? »
Visok I dobrostojeci =Kreten koji vozi BMW
Posten =Lazljivac
Senzualan =Moze podnijeti dvije minute predigre prije penetracije
Zreo =Samo prvih 6 mjeseci
Poeta =u sitne sate Vec je napisa jedan grafit u WCu birtije, prije 20tak godina
Vjernik, katolik, praktikant =Psuje svakih 10 minuta
Emocionalno stabilan =U zadnje dvije godine nije prijavljivan, ni kaznjavan zbog zlostavljanja obitelji
Pristojan =Kaze «molim te» kad trazi da mu dodas pivo
Zna slusati= Mogu proc dva dana da ne progovori
Tekst oglasa= Tumacenje
U cetrdesetima =48-49 godina
Slobodnih nazora- Vecina muskaraca u gradu je intimno poznaje
Atletskoga izgleda =Nema prsi
Prije svega trazi unutarnju ljepotu =Ruzna
Dobroga izgleda =Lazljiva
Zaraznoga osmjeha =Glupa
Emocionalno vrlo stabilna =Puna Prozaka I drugih sedativa
Njezna =Dosadna
Romanticna =Potrebno jako jako priguseno svjetlo da bi dobro izgledala gola
Voli prirodu= Ne brije noge, ni ispod pazuha, Ne koristi dezodorans
Prakticira katolicku vjeru =Vodi ljubav (ne cesto) u mraku, zatvorenih ociju I u misionarskoj pozi.
strasna =Lajavica
Poeta u sitne sate =Duboko depresivna
plavusa =Sve ostale dlake su crne
senzualna =Najmanje dva sata predigre prije nego sto dopusti penetraciju
Tezina proporcionalna visini =Debela
Osjeca se dobro sa sobom =Jako debela
Poneka okruglija oblina =Patoloski debela
Mlada u srcu =>Jedna noga u grobu
2 – Oglasi koje pisu muskraci:
Tekst oglasa =Tumacenje
U cetrdesetima =55 godina,
trazi komada =od 22 – 26 godina
Sportski tip =Lezi na kaucu,=cita sportske novosti I gleda treci program I eurosport 60 sati tjedno
Dobroga zdravlja =Prdi I podriguje
Atletskog izgleda =Provodi puno vremena diveci se sebi pred ogledalom
Prije svega trazi unutarnju ljepotu =Velike crno-sijede dlake mu vire iz nosa I iz usiju
Slobodnih nazora= Pokusat ce spavat I s vasom sestrom
Prije svega trazi prijateljstvo =Sve dok ste oboje goli
Ima dobar smisao za humor =Nakon desetak piva, vjeruje da je zabavan, organizirajuci natjecanje : «tko ima vecega ? »
Visok I dobrostojeci =Kreten koji vozi BMW
Posten =Lazljivac
Senzualan =Moze podnijeti dvije minute predigre prije penetracije
Zreo =Samo prvih 6 mjeseci
Poeta =u sitne sate Vec je napisa jedan grafit u WCu birtije, prije 20tak godina
Vjernik, katolik, praktikant =Psuje svakih 10 minuta
Emocionalno stabilan =U zadnje dvije godine nije prijavljivan, ni kaznjavan zbog zlostavljanja obitelji
Pristojan =Kaze «molim te» kad trazi da mu dodas pivo
Zna slusati= Mogu proc dva dana da ne progovori
Tuesday, October 7, 2008
Ne možeš ti našeg čovika zajebat -Boris Dežulović
- Ne možeš ti našega čovika zajebat - rekao je s neskrivenim ponosom mnogi Hrvat pročitavši u novinama kako je stanoviti Saša (24) s otoka Krka prvi u svijetu, prvi dakle od svih šest milijardi ljudi i svih pola milijuna vlasnika novog američkog elektroničkog čuda, uspio probiti zaštitu revolucionarnog Appleovog mobitela iPhone. Saša je, naravno, odmah postao nova hrvatska medijska zvijezda, potamnivši slavu čak i onog Lopine, Šapine, kako se zvao onaj naš ugostitelj iz Berlina, haker koji je probio zaštitu berlinskog kladioničarskog sustava, pa postao autentični hrvatski Robin Hood što pljačka bogate da bi. dobro, kupio crveni ferrari.
Ne možeš ti našega čovika zajebat!
Koliko puta ste u čuli tu rečenicu, izgovorenu na jednom od tri-četiri štokavska jezika s ovog brdovitog poluotoka, ovisno je li se za potrebe kafanskog razgovora nije dao zajebati naš čovik, čovjek, čovek, čo'ek, ili koja li već podvrsta te endemske balkanske životinje, upravo nevjerojatno prilagodljive svim životnim uvjetima, od surovih azijskih suhopoljina do skandinavske liberalne demokracije? Iza te rečenice cijela je čudesna balkanska mitologija, čarobnija i opsežnija čak i od grčke, s odvažnim junacima čije podvige mi, smrtnici s podnožja Olimpa, prepričavamo s koljena na koljeno, dodajući uvijek nove detalje i nevjerojatne obrate, o dovitljivim zemljacima koji za našim šankovima postaju pravi bogovi i polubogovi.
Čuli ste te priče bezbroj puta, i sami ste ih često prepričavali. O onom hrvatskom gastarbajteru, ili Bosancu, Srbinu, svejedno, što je sagradio kuću na obali Ženevskog jezera, na državnoj zemlji, na užas šokiranih Švicaraca, koji su zbog toga morali mijenjati svoje manjkave zakone, jer u cijeloj sedam stotina godina dugoj povijesti švicarske države nije zabilježena bespravna gradnja, pa ne postoje ni zakonom predviđene sankcije. Ili je to bilo u Norveškoj? Zar je važno - nema te uređene demokracije koja će zajebati našeg snalažljivog zemljaka. Pa nije li ono i spomenutog hrvatskog Robina Hooda, koji je njemačke kladionice oštetio za dva milijuna eura, sud u Berlinu oslobodio zato što tamošnje zakonodavstvo jednostavno nije predvidjelo njegove inovativne metode kladioničarskih malverzacija?
Proslavljeni košarkaš Chicago Bullsa Toni Kukoč pričao mi je, recimo, kako je s jednim takvim išao u ribolov na jezero Michigan. Amerikanci čuvaju riblji fond jezera Michigan i postavili su jasna pravila ponašanja: dopušteni ulov su dvije ribe. Stoga se, ulovivši drugu, Toni htio vratiti kući, ali zemljak se samo nasmijao i nastavio lov - izvukao je treću, pa četvrtu, pa sedmu, pa desetu. Naravno da je znao da ne može s deset riba proći strogu kontrolu na izlazu: kad je ulovio desetu, izabrao je dvije najveće, a ostale - bacio u jezero. Desetljećima su, eto, glupi Čikažani odlazili sa štapovima na jezero Michigan i vraćali se kući čim uhvate dvije ribe, pa makar i veličine inćuna, i nikome nikad nije palo na pamet da ulovi petnaest riba, pa izabere dvije najveće. Sve dok nije došao naš mitološki junak.
Ne može država Illinois našega čovika zajebat! - začuje se svaki put s druge strane šanka pouka te priče, pa krene sljedeća: ona o ratnim izbjeglicama iz Hrvatske, odnosno Bosne, odakle već, koji su shvatili da svaka njemačka savezna država izbjeglicama daje hiljadu maraka mjesečno, pa se prijavili u svaki od trinaest Bundesländera, i onda prvog u mjesecu sjedali u auto i odlazili na turneju po Njemačkoj, skupljati svojih 13.000 maraka socijalne pomoći. Svašta, eto, Švabo može, može napraviti auto koje će nadživjeti kenozoik, ali me može zajebati našeg čovjeka.
Meni osobno najdraža je pak ona priča o tom mitskom "našem čovjeku" koji se u izbjegličkom sužanjstvu Njemačke - ili Nizozemske, Švedske, Finske, izvori se ne slažu uvijek - zaželio domaće janjetine s ražnja. Zna se, naravno, da je janjetina na ražnju nezamisliva zapadno od Mure i da je nema na jelovnicima uljuđenih europskih gasthausa, jer to se na pristojnom Zapadu smatra ekstremno barbarskim načinom termalne obrade mesa, pa se taj naš-čovjek dosjetio da mlado janje kupi u trgovini s - kućnim ljubimcima. Prodavač se, kaže taj rašireni urbani mit, čudom načudio kupčevoj želji - neće on anakondu, tarantulu ili krokodila, kao sav normalan zapadni svijet, nego baš mladunče ovce - a kako u uređenom kapitalizmu nema toga što vam trgovac neće naći, tako je tjedan dana kasnije naš-čovjek došao u pet-shop po svoje malo, bijelo janje. I prošla bi ta janjetina na ražnju bez posljedica, da se našem-čovjeku nije omililo, pa je u dućanu s kućnim ljubimcima naručio i drugo, i treće i sedmo janje. Raznježila se prodavačica u dućanu, stvar se pročula, za neobičan slučaj ljubavi čovjeka i domaćih životinja zainteresirali su se uskoro i novinari, ali i budni aktivisti lokalnog društva za zaštitu životinja, koje je zanimalo kako se taj siromašni nesretnik brine za svoje stado. I naposljetku je u plitkoj kosturnici u dvorištu iza kuće u predgrađu Düseldorfa - ili Malmöa? - otkrivena mračna tajna tihog i povučenog N. N., prognanika s krvavog Balkana.
Postoji i druga verzija ovog mita, još nadrealnija i luđa, gotovo kao predložak za karakter iz nekog psihološkog trilera. Zaklinjali su mi se ljudi da se stvar dogodila negdje u Americi, možda čak u Australiji, uglavnom negdje gdje je nemoguće vidjeti da bi se leševi životinja, kao kod nas, prodavali cijeli. Kako bilo, naš-čovjek je, zaželjevši se one iskonske radosti kad jaganjci utihnu, u mesarnici kupio dvije janjeće plećke, dva buta, rebarca, bržolice, glavu, cijelo je janje naš junak kupio u dijelovima, kod kuće ga sastavio žicom i - na veselje male izbjegličke kolonije - okrenuo na ražnju.
Eh da, ne možeš ti našeg čovjeka zajebat! - začuje se onda u kafani jednodušni zaključak, u kojemu ćete prepoznati duboko divljenje nenadjebivom balkanskom geniju, i više iskrenog ponosa nego što ga mogu izmamiti sve nacionalne himne i zastave, slavne bitke, titule svjetskih prvaka i svi Teslini patenti zajedno. Urbana mitologija bjelosvjetskih Slavena slavi njihovu neviđenu snalažljivost, kakvoj ih je naučila valjda surova povijest: to su hajduci i drumski razbojnici dvadeset prvog vijeka, koji odavno više ne pljačkaju trgovačke karavane, niti iz zasjede zaskaču mletačke, turske i austrijske naoružane patrole, već presreću porezne, socijalne, bankarske, financijske i ostale službe razvijene demokracije. Jače je to čak i od njihova opjevanog i pomalo precijenjenog slobodarskog i državotvornog duha, jer nijednu državu nisu Hrvati, Srbi i Bošnjaci baš toliko sanjali da je ne bi prevarili.
I radije će Hrvat položiti život na oltar domovine nego tisuću kuna poreza na njen šalter. Obratite, uostalom, pažnju na tu rečenicu: ne možeš ti našeg čovika zajebat. Jer, i Zakon o rekreativnom ribolovu u američkoj državi Illinois, i Urbanistički plan ženevskog kantona, i pravilnik Savezne države Baden-Württenberg o stjecanju prava na socijalnu pomoć, i Zakon o zaštiti životinja Novog Južnog Walesa, svi su ustavi i zakoni modernog svijeta, kako je poznato, smišljeni samo da zajebu našeg čovjeka, i ni zbog čega drugog.
Takav će vam se naš-čovjek, ležerno naslonjen na svoj crveni ferrari pred kakvim berlinskim kafićem, požaliti da je i Drugi zakon termodinamike, zloglasni Zakon entropije, donesen samo da se zajebe njegova revolucionarna ideja o održivom razvoju neuređenog sustava. Sustav je, naime, najveći prirodni neprijatelj našeg-čovjeka, mitološkog boga prevare, i cijela je povijest takozvanog napretka, od prvih zemunica do visokih civilizacija na ušćima rijeka, generirana samo idejom da se zajebe naš čovjek. Zato je ohrabrujuća vijest s otoka Krka.
Bogovi urbane mitologije hodaju, eto, ukorak s vremenom, i široko su sa kozjih staza narodne epike, iz prostora izbjegličkih logora i gastarbajterskih kontejnera na bauštelama - uz cvilež elektromotora i veselo okretanje kakvog domaćeg papkara nabijenog na kolac - zakoračili u digitalnu eru.
Pričat ćete sutra tako o nekom našem neviđeno pametnom i snalažljivom čovjeku koji je lukavo zajebao cijeli norveški mirovinski sistem tako što je naoružan zoljom opljačkao blindirani kombi s penzijama, a supatnik sa šanka dodat će: nije to ništa, jedan naš student sa Krka - sutra će biti iz Živinica, Novog Pazara, već po potrebi - probio je zaštitu Appleovog iPhonea. Hiljade vrhunskih inženjera uposlila je tvrtka Apple na tom projektu, uložila milijune dolara i angažirala cijele timove nobelovaca na osmišljavanju složenog sistema zaštite, što sve ta američka gamad nije poduzela, a sve samo s jednom namjerom - da zajebe našeg čovjeka.
Zaboravili su, međutim, jednu stvar. Ne možeš ti našeg čovjeka zajebati - dovršit ćete vi rečenicu, dok vam uz kičmu strojevim korakom, kao jedan, budu marširali žmarci ponosa.
(Uz pomoć tetkeinternetke preneseno sa portala buka, za Online mislioce)
Ne možeš ti našega čovika zajebat!
Koliko puta ste u čuli tu rečenicu, izgovorenu na jednom od tri-četiri štokavska jezika s ovog brdovitog poluotoka, ovisno je li se za potrebe kafanskog razgovora nije dao zajebati naš čovik, čovjek, čovek, čo'ek, ili koja li već podvrsta te endemske balkanske životinje, upravo nevjerojatno prilagodljive svim životnim uvjetima, od surovih azijskih suhopoljina do skandinavske liberalne demokracije? Iza te rečenice cijela je čudesna balkanska mitologija, čarobnija i opsežnija čak i od grčke, s odvažnim junacima čije podvige mi, smrtnici s podnožja Olimpa, prepričavamo s koljena na koljeno, dodajući uvijek nove detalje i nevjerojatne obrate, o dovitljivim zemljacima koji za našim šankovima postaju pravi bogovi i polubogovi.
Čuli ste te priče bezbroj puta, i sami ste ih često prepričavali. O onom hrvatskom gastarbajteru, ili Bosancu, Srbinu, svejedno, što je sagradio kuću na obali Ženevskog jezera, na državnoj zemlji, na užas šokiranih Švicaraca, koji su zbog toga morali mijenjati svoje manjkave zakone, jer u cijeloj sedam stotina godina dugoj povijesti švicarske države nije zabilježena bespravna gradnja, pa ne postoje ni zakonom predviđene sankcije. Ili je to bilo u Norveškoj? Zar je važno - nema te uređene demokracije koja će zajebati našeg snalažljivog zemljaka. Pa nije li ono i spomenutog hrvatskog Robina Hooda, koji je njemačke kladionice oštetio za dva milijuna eura, sud u Berlinu oslobodio zato što tamošnje zakonodavstvo jednostavno nije predvidjelo njegove inovativne metode kladioničarskih malverzacija?
Proslavljeni košarkaš Chicago Bullsa Toni Kukoč pričao mi je, recimo, kako je s jednim takvim išao u ribolov na jezero Michigan. Amerikanci čuvaju riblji fond jezera Michigan i postavili su jasna pravila ponašanja: dopušteni ulov su dvije ribe. Stoga se, ulovivši drugu, Toni htio vratiti kući, ali zemljak se samo nasmijao i nastavio lov - izvukao je treću, pa četvrtu, pa sedmu, pa desetu. Naravno da je znao da ne može s deset riba proći strogu kontrolu na izlazu: kad je ulovio desetu, izabrao je dvije najveće, a ostale - bacio u jezero. Desetljećima su, eto, glupi Čikažani odlazili sa štapovima na jezero Michigan i vraćali se kući čim uhvate dvije ribe, pa makar i veličine inćuna, i nikome nikad nije palo na pamet da ulovi petnaest riba, pa izabere dvije najveće. Sve dok nije došao naš mitološki junak.
Ne može država Illinois našega čovika zajebat! - začuje se svaki put s druge strane šanka pouka te priče, pa krene sljedeća: ona o ratnim izbjeglicama iz Hrvatske, odnosno Bosne, odakle već, koji su shvatili da svaka njemačka savezna država izbjeglicama daje hiljadu maraka mjesečno, pa se prijavili u svaki od trinaest Bundesländera, i onda prvog u mjesecu sjedali u auto i odlazili na turneju po Njemačkoj, skupljati svojih 13.000 maraka socijalne pomoći. Svašta, eto, Švabo može, može napraviti auto koje će nadživjeti kenozoik, ali me može zajebati našeg čovjeka.
Meni osobno najdraža je pak ona priča o tom mitskom "našem čovjeku" koji se u izbjegličkom sužanjstvu Njemačke - ili Nizozemske, Švedske, Finske, izvori se ne slažu uvijek - zaželio domaće janjetine s ražnja. Zna se, naravno, da je janjetina na ražnju nezamisliva zapadno od Mure i da je nema na jelovnicima uljuđenih europskih gasthausa, jer to se na pristojnom Zapadu smatra ekstremno barbarskim načinom termalne obrade mesa, pa se taj naš-čovjek dosjetio da mlado janje kupi u trgovini s - kućnim ljubimcima. Prodavač se, kaže taj rašireni urbani mit, čudom načudio kupčevoj želji - neće on anakondu, tarantulu ili krokodila, kao sav normalan zapadni svijet, nego baš mladunče ovce - a kako u uređenom kapitalizmu nema toga što vam trgovac neće naći, tako je tjedan dana kasnije naš-čovjek došao u pet-shop po svoje malo, bijelo janje. I prošla bi ta janjetina na ražnju bez posljedica, da se našem-čovjeku nije omililo, pa je u dućanu s kućnim ljubimcima naručio i drugo, i treće i sedmo janje. Raznježila se prodavačica u dućanu, stvar se pročula, za neobičan slučaj ljubavi čovjeka i domaćih životinja zainteresirali su se uskoro i novinari, ali i budni aktivisti lokalnog društva za zaštitu životinja, koje je zanimalo kako se taj siromašni nesretnik brine za svoje stado. I naposljetku je u plitkoj kosturnici u dvorištu iza kuće u predgrađu Düseldorfa - ili Malmöa? - otkrivena mračna tajna tihog i povučenog N. N., prognanika s krvavog Balkana.
Postoji i druga verzija ovog mita, još nadrealnija i luđa, gotovo kao predložak za karakter iz nekog psihološkog trilera. Zaklinjali su mi se ljudi da se stvar dogodila negdje u Americi, možda čak u Australiji, uglavnom negdje gdje je nemoguće vidjeti da bi se leševi životinja, kao kod nas, prodavali cijeli. Kako bilo, naš-čovjek je, zaželjevši se one iskonske radosti kad jaganjci utihnu, u mesarnici kupio dvije janjeće plećke, dva buta, rebarca, bržolice, glavu, cijelo je janje naš junak kupio u dijelovima, kod kuće ga sastavio žicom i - na veselje male izbjegličke kolonije - okrenuo na ražnju.
Eh da, ne možeš ti našeg čovjeka zajebat! - začuje se onda u kafani jednodušni zaključak, u kojemu ćete prepoznati duboko divljenje nenadjebivom balkanskom geniju, i više iskrenog ponosa nego što ga mogu izmamiti sve nacionalne himne i zastave, slavne bitke, titule svjetskih prvaka i svi Teslini patenti zajedno. Urbana mitologija bjelosvjetskih Slavena slavi njihovu neviđenu snalažljivost, kakvoj ih je naučila valjda surova povijest: to su hajduci i drumski razbojnici dvadeset prvog vijeka, koji odavno više ne pljačkaju trgovačke karavane, niti iz zasjede zaskaču mletačke, turske i austrijske naoružane patrole, već presreću porezne, socijalne, bankarske, financijske i ostale službe razvijene demokracije. Jače je to čak i od njihova opjevanog i pomalo precijenjenog slobodarskog i državotvornog duha, jer nijednu državu nisu Hrvati, Srbi i Bošnjaci baš toliko sanjali da je ne bi prevarili.
I radije će Hrvat položiti život na oltar domovine nego tisuću kuna poreza na njen šalter. Obratite, uostalom, pažnju na tu rečenicu: ne možeš ti našeg čovika zajebat. Jer, i Zakon o rekreativnom ribolovu u američkoj državi Illinois, i Urbanistički plan ženevskog kantona, i pravilnik Savezne države Baden-Württenberg o stjecanju prava na socijalnu pomoć, i Zakon o zaštiti životinja Novog Južnog Walesa, svi su ustavi i zakoni modernog svijeta, kako je poznato, smišljeni samo da zajebu našeg čovjeka, i ni zbog čega drugog.
Takav će vam se naš-čovjek, ležerno naslonjen na svoj crveni ferrari pred kakvim berlinskim kafićem, požaliti da je i Drugi zakon termodinamike, zloglasni Zakon entropije, donesen samo da se zajebe njegova revolucionarna ideja o održivom razvoju neuređenog sustava. Sustav je, naime, najveći prirodni neprijatelj našeg-čovjeka, mitološkog boga prevare, i cijela je povijest takozvanog napretka, od prvih zemunica do visokih civilizacija na ušćima rijeka, generirana samo idejom da se zajebe naš čovjek. Zato je ohrabrujuća vijest s otoka Krka.
Bogovi urbane mitologije hodaju, eto, ukorak s vremenom, i široko su sa kozjih staza narodne epike, iz prostora izbjegličkih logora i gastarbajterskih kontejnera na bauštelama - uz cvilež elektromotora i veselo okretanje kakvog domaćeg papkara nabijenog na kolac - zakoračili u digitalnu eru.
Pričat ćete sutra tako o nekom našem neviđeno pametnom i snalažljivom čovjeku koji je lukavo zajebao cijeli norveški mirovinski sistem tako što je naoružan zoljom opljačkao blindirani kombi s penzijama, a supatnik sa šanka dodat će: nije to ništa, jedan naš student sa Krka - sutra će biti iz Živinica, Novog Pazara, već po potrebi - probio je zaštitu Appleovog iPhonea. Hiljade vrhunskih inženjera uposlila je tvrtka Apple na tom projektu, uložila milijune dolara i angažirala cijele timove nobelovaca na osmišljavanju složenog sistema zaštite, što sve ta američka gamad nije poduzela, a sve samo s jednom namjerom - da zajebe našeg čovjeka.
Zaboravili su, međutim, jednu stvar. Ne možeš ti našeg čovjeka zajebati - dovršit ćete vi rečenicu, dok vam uz kičmu strojevim korakom, kao jedan, budu marširali žmarci ponosa.
(Uz pomoć tetkeinternetke preneseno sa portala buka, za Online mislioce)
Monday, September 29, 2008
PRIJATELJICE
PRIJATELJICE
Mlada supruga je sjela na fotelju jednog vrelog dana,
pijuci ledeni caj u posjeti svojoj majci. Dok su pricale o
zivotu, o braku, o odgovornostima u zivotu i obavezama zrelih ljudi,
majka je zamisljeno prodrmala kockice leda u casi i onda jasno i trezveno
pogledala svoju kcerku.
''Nemoj zaboraviti svoje prijateljice', rekla je dok
su se listici caja polako smirivali na dnu salice. 'One ce ti biti sve
vaznije, kako budes postajala starija. Koliko god budes voljela svog muza,
koliko god budes voljela svoju djecu, one ee ti biti potrebne. Sjeti
se da povremeno odes negdje s njima, da radis nesto s njima. I zapamti da
tvoje prijateljice nisu samo prijateljice, one su tvoje sestre, tvoje
kceri i ostali tvoji rodjaci. Bit ce ti potrebne druge zene. Zenama su
uvijek potrebne druge zene.'
'Kakav blesav savjet ', pomislila je mlada zena. 'Zar se nisam upravo
vjencala? Zar nisam upravo zakoracila u svijet parova?
Za ime Boga, ja sam udana zena, odrasla.
Nisam neka mlada djevojka kojoj su potrebne prijateljice! Moj muz i obitelj
koju cemo mi stvoriti svakako ce biti sve sto mi je
potrebno da moj zivot ucinim smislenim.
Ali ona je poslusala svoju majku; nastavila je
odrzavati kontakt sa svojim prijateljicama i tako sve vise svake godine.
Kako su godine prolazile jedna za drugom, ona je polako pocela
shvacati da je njezina mama, ustvari, znala tocno sto je pricala. Kako vrijeme i
priroda stvaraju promjene i misterije u zivotu svake zene, prijateljice
ostaju oslonac za nju. Nakon 40-ak godina zivljenja u ovom svijetu evo sto je
naucila:
Vrijeme prolazi.Zivot se dogadja.
Distanca razdvaja.
Djeca odrastaju.
Ljubav blijedi.
Srca se slamaju.
Karijere se zavrsavaju.
Poslovi dodju i prodju.
Roditelji umiru.
Kolege zaborave usluge.
Muskarci ne zovu onda kad su rekli da hoce.
Ali, prijateljice ostaju tu, koliko god vremena i milja
bile daleko od tebe.
Prijateljica nikada nije toliko daleko da ne mo¾e biti
tu kad je potrebna.
Kad budes morala hodati tim usamljenim putem i kad
budes morala hodati sama,
tvoje prijateljice ce biti tu sa strane tog puta
navijajuci za tebe,
moleci se za tebe, trudeci se za tebe, intervenirajuæi
u tvoje ime i cekajuci te na kraju puta sirom otvorenih ruku.
Nekada ce one cak i prekrziti pravila i hodati pored tebe. Ili ce uletjeti
i iznijeti te s puta.
Moje prijateljice blagoslove moj zivot!
Svijet ne bi bio isti bez njih, ne bih bila ni ja. Kad smo
zapocele ovu avanturu
zvanu zenskost, nismo imale pojma o nevjerojatnim
radostima i tugama koje
su nas cekale. Niti smo znale koliko cemo biti
potrebne jedna drugoj.
Svakog dana smo potrebne jedna drugoj i dalje.
Proslijedi ovu poruku zenama koje cine da tvoj zivot
funkcionira. Ja sam to upravo ucinila.
Pusa!
Mlada supruga je sjela na fotelju jednog vrelog dana,
pijuci ledeni caj u posjeti svojoj majci. Dok su pricale o
zivotu, o braku, o odgovornostima u zivotu i obavezama zrelih ljudi,
majka je zamisljeno prodrmala kockice leda u casi i onda jasno i trezveno
pogledala svoju kcerku.
''Nemoj zaboraviti svoje prijateljice', rekla je dok
su se listici caja polako smirivali na dnu salice. 'One ce ti biti sve
vaznije, kako budes postajala starija. Koliko god budes voljela svog muza,
koliko god budes voljela svoju djecu, one ee ti biti potrebne. Sjeti
se da povremeno odes negdje s njima, da radis nesto s njima. I zapamti da
tvoje prijateljice nisu samo prijateljice, one su tvoje sestre, tvoje
kceri i ostali tvoji rodjaci. Bit ce ti potrebne druge zene. Zenama su
uvijek potrebne druge zene.'
'Kakav blesav savjet ', pomislila je mlada zena. 'Zar se nisam upravo
vjencala? Zar nisam upravo zakoracila u svijet parova?
Za ime Boga, ja sam udana zena, odrasla.
Nisam neka mlada djevojka kojoj su potrebne prijateljice! Moj muz i obitelj
koju cemo mi stvoriti svakako ce biti sve sto mi je
potrebno da moj zivot ucinim smislenim.
Ali ona je poslusala svoju majku; nastavila je
odrzavati kontakt sa svojim prijateljicama i tako sve vise svake godine.
Kako su godine prolazile jedna za drugom, ona je polako pocela
shvacati da je njezina mama, ustvari, znala tocno sto je pricala. Kako vrijeme i
priroda stvaraju promjene i misterije u zivotu svake zene, prijateljice
ostaju oslonac za nju. Nakon 40-ak godina zivljenja u ovom svijetu evo sto je
naucila:
Vrijeme prolazi.Zivot se dogadja.
Distanca razdvaja.
Djeca odrastaju.
Ljubav blijedi.
Srca se slamaju.
Karijere se zavrsavaju.
Poslovi dodju i prodju.
Roditelji umiru.
Kolege zaborave usluge.
Muskarci ne zovu onda kad su rekli da hoce.
Ali, prijateljice ostaju tu, koliko god vremena i milja
bile daleko od tebe.
Prijateljica nikada nije toliko daleko da ne mo¾e biti
tu kad je potrebna.
Kad budes morala hodati tim usamljenim putem i kad
budes morala hodati sama,
tvoje prijateljice ce biti tu sa strane tog puta
navijajuci za tebe,
moleci se za tebe, trudeci se za tebe, intervenirajuæi
u tvoje ime i cekajuci te na kraju puta sirom otvorenih ruku.
Nekada ce one cak i prekrziti pravila i hodati pored tebe. Ili ce uletjeti
i iznijeti te s puta.
Moje prijateljice blagoslove moj zivot!
Svijet ne bi bio isti bez njih, ne bih bila ni ja. Kad smo
zapocele ovu avanturu
zvanu zenskost, nismo imale pojma o nevjerojatnim
radostima i tugama koje
su nas cekale. Niti smo znale koliko cemo biti
potrebne jedna drugoj.
Svakog dana smo potrebne jedna drugoj i dalje.
Proslijedi ovu poruku zenama koje cine da tvoj zivot
funkcionira. Ja sam to upravo ucinila.
Pusa!
U ime svih nas iz pedeset i neke....!!
Pozdrav generaciji!
Za svu "djecu" koja su rodjena i prezivjela 1950-te, 60-te, 70-te i 80-te !!
Prvo, prezivjeli smo i rodjeni smo normalni iako su nase majke kad ih je boljela glava pile aspirine, jele hranu iz konzervi, pusile i radile do zadnjeg dana trudnoce i nikad nisu bile testirane na dijabetes.
U to vrijeme nisu postojala upozorenja u stilu "Cuvati daleko od ruku djece" na bocicama sa lijekovima, vratima i ormanima.
Mi, kada smo imali 10-11 godina nismo nosili Pampers-e. Piškili smo u krevet.
Kao djeca, vozili smo se u automobilima bez pojasa i vazdusnih jastuka i nismo morali da nosimo kacige na glavi kad se vozimo biciklom ili trotinetom.
Pili smo vodu iz crijeva za zalivanje baste, a ne iz flasica kupljenih u velikim trgovackim lancima. Dijelili smo flasicu "Cokte" sa nasim prijateljima i NIKO nije umro zbog toga.
Jeli smo mlijecne sladolede, bijeli hljeb i pravi puter sa vrucim kajzericama, pili bozu i limunadu kod Pelivana koje su i tada bile pune secera, ali nismo bili debeli zato sto smo se STALNO IGRALI .
Izlazili smo iz kuce ujutro i igrali se cio dan, sve dok se ne upale svjetla na ulici, zmurke, janjine, truhle kobile, partizana i nijemaca, 1-2-3, kauboja i indijanaca,svega ostalog sto je samo djecja masta bila u stanju da smisli. Nerijetko, nas niko nije mogao naci po cio dan.
I nikad nije bilo problema...
Provodili smo cijele dane praveci kolica sa tri kuglagera od otpada iz podruma, spustali se niz ulice zaboravljajuci da nismo napravili kocnice.
Nakon par padova, slomljenih prstiju i modrica naucili smo kako da rijesimo problem.
Mi nismo imali imaginarne prijatelje ni probleme s koncentracijom u skoli.
Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti. Mi nismo imali skolskog psihologa i usmjerivaca pa smo ipak zavrsavali nekakve skole.
Nama nisu prodavali drogu ispred skole...
Mi nismo imali Playstation, Nintendo, X-box, nikakve video igrice, nismo imali 99 kanala na televiziji (samo dva i to drugi tek od popodne),
nismo imali video rekordere, surround sound, mob.tele. kompjutere, Internet, chat rooms.......
MI SMO IMALI PRIJATELJE
I MI SMO SE DRUZILI S NJIMA !
Padali smo s drveca, znali da se posjecemo na staklo, slomijemo zub, nogu ili ruku , ali nasi roditelji nikada nisu isli na sud zbog toga.
Igrali smo se s lukom i strijelom, pravili katapulte i bacali petarde za Novu godinu i sve smo to prezivjeli bez posljedica!
Isli smo biciklom ili pjeske do prijateljeve kuce, zvonili na vrata ili jednostavno ulazili u njihovu kucu da se druzimo i budemo zajedno!
Kad upadnemo u probleme sa zakonom, roditelji nisu placali kauciju da nas izvuku.
U stvari, bili su cesto stroziji nego sam zakon!
Poslednjih 50 godina su bile najplodonosnije godine u istoriji covjecanstva.
Nase generacije su proizvele najbolje pronalazace naucnike do danas.
Imali smo slobodu, pravo na greske, uspjeh i odgovornost.
I naucili smo da zivimo sa tim !
I ti pripadas toj generaciji?
Pozdrav generacijo!!!!
Za svu "djecu" koja su rodjena i prezivjela 1950-te, 60-te, 70-te i 80-te !!
Prvo, prezivjeli smo i rodjeni smo normalni iako su nase majke kad ih je boljela glava pile aspirine, jele hranu iz konzervi, pusile i radile do zadnjeg dana trudnoce i nikad nisu bile testirane na dijabetes.
U to vrijeme nisu postojala upozorenja u stilu "Cuvati daleko od ruku djece" na bocicama sa lijekovima, vratima i ormanima.
Mi, kada smo imali 10-11 godina nismo nosili Pampers-e. Piškili smo u krevet.
Kao djeca, vozili smo se u automobilima bez pojasa i vazdusnih jastuka i nismo morali da nosimo kacige na glavi kad se vozimo biciklom ili trotinetom.
Pili smo vodu iz crijeva za zalivanje baste, a ne iz flasica kupljenih u velikim trgovackim lancima. Dijelili smo flasicu "Cokte" sa nasim prijateljima i NIKO nije umro zbog toga.
Jeli smo mlijecne sladolede, bijeli hljeb i pravi puter sa vrucim kajzericama, pili bozu i limunadu kod Pelivana koje su i tada bile pune secera, ali nismo bili debeli zato sto smo se STALNO IGRALI .
Izlazili smo iz kuce ujutro i igrali se cio dan, sve dok se ne upale svjetla na ulici, zmurke, janjine, truhle kobile, partizana i nijemaca, 1-2-3, kauboja i indijanaca,svega ostalog sto je samo djecja masta bila u stanju da smisli. Nerijetko, nas niko nije mogao naci po cio dan.
I nikad nije bilo problema...
Provodili smo cijele dane praveci kolica sa tri kuglagera od otpada iz podruma, spustali se niz ulice zaboravljajuci da nismo napravili kocnice.
Nakon par padova, slomljenih prstiju i modrica naucili smo kako da rijesimo problem.
Mi nismo imali imaginarne prijatelje ni probleme s koncentracijom u skoli.
Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti. Mi nismo imali skolskog psihologa i usmjerivaca pa smo ipak zavrsavali nekakve skole.
Nama nisu prodavali drogu ispred skole...
Mi nismo imali Playstation, Nintendo, X-box, nikakve video igrice, nismo imali 99 kanala na televiziji (samo dva i to drugi tek od popodne),
nismo imali video rekordere, surround sound, mob.tele. kompjutere, Internet, chat rooms.......
MI SMO IMALI PRIJATELJE
I MI SMO SE DRUZILI S NJIMA !
Padali smo s drveca, znali da se posjecemo na staklo, slomijemo zub, nogu ili ruku , ali nasi roditelji nikada nisu isli na sud zbog toga.
Igrali smo se s lukom i strijelom, pravili katapulte i bacali petarde za Novu godinu i sve smo to prezivjeli bez posljedica!
Isli smo biciklom ili pjeske do prijateljeve kuce, zvonili na vrata ili jednostavno ulazili u njihovu kucu da se druzimo i budemo zajedno!
Kad upadnemo u probleme sa zakonom, roditelji nisu placali kauciju da nas izvuku.
U stvari, bili su cesto stroziji nego sam zakon!
Poslednjih 50 godina su bile najplodonosnije godine u istoriji covjecanstva.
Nase generacije su proizvele najbolje pronalazace naucnike do danas.
Imali smo slobodu, pravo na greske, uspjeh i odgovornost.
I naucili smo da zivimo sa tim !
I ti pripadas toj generaciji?
Pozdrav generacijo!!!!
Friday, September 26, 2008
VICEVI
Polaganje ispita na fakultetu - profesor otvara index prvog kandidata i vidi 1000 eura.
Profesor: "Gdje je bačena atomska bomba u drugom svjetskom ratu?"
Student: "U Japanu".
Profesor: "Položili ste kolega, možete ići".
Sljedeći kandidat takođe daje index, ali bez novca.
Profesor: "Gdje je bačena prva atomska bomba u drugom svjetskom ratu?"
Student: "Hiroshima, Japan"
Profesor: "Kad?"
Student: "Ponedeljak August 6, 1945."
Profesor: "Koliko ljudi je poginulo?"
Student: "Ukupno 90,000-140,000".
Profesor: "Imena! Imena Kolega!?"
-----------------------------------------------------------------------
Pita sin oca:
"Tata, je li istina da negdje u Africi muškarci prije braka
ne upoznaju svoju buduću ženu ?"
"Nije sine. Svugdje je tako ."
-------------------------------------------------------------------
Znaš li ti tko je Aleksandar Veliki? - pita Haso Muju.
- Ne znam!
E pa vidiš, Mujo, to ti je bio veliki vojskovođa pod kojim je palo pola tadašnjeg poznatog svijeta!
A otkud si ti odjednom tako pametan? - pita Mujo.
E pa vidiš, Mujo, to sam ti naučio u večernjoj skoli. Svake srijede idem u večernju školu od sedam do deset navečer.
A znaš li ti tko je Napoleon? - pita Haso ponovo.
Ne znam!
E pa vidiš, Mujo, to ti je bio veliki vojskovođa pod kojim je palo pola Europe, a poraz je doživio kod Waterloa, a i to sam naučio u večernjoj školi - ponosno kaže Haso.
A znaš li ti, Haso, tko je Sejfo Hasanomerović? - sad upita Mujo.
- Nikad čuo!
E pa vidiš, Haso, to ti je tip pod kojim tvoja Fata pada svake srijede od sedam do deset dok si ti u večernjoj skoli!
----------------------------------------------------------------------------------------
Mujo rješava križaljku
Vrsta metala (4 slova): PLEH
Dio pribora za jelo (3 slova): ZUB
Žensko dijete (3 slova): ONA
Najmanji troznamenkasti broj (3 slova): 000
Mjera za težinu (4 slova): UTEG
Inicijali pjesnika Jesenjina (2 slova): PJ
Morski greben (2 slova): MG
Sestrin muž (5 slova): SAFET
Zlato (2 slova): ZL
Biblijska lijenost (3 slova): POP
Mjera za dragocjenost (5 slova): NOVAC
Dragi kamen (4 slova): MILI
Zajednica žene i muškarca (4 slova): STAN
Kokošji proizvod (4 slova): JUHA
Neizlječiva bolest (3 slova): KAP
Najzdravije pice (4 slova): PIVO
Telefonski poziv (3 slova): ZVR
Grad u Italiji (3 slova): TRS
Vrsta životinje s kućicom (3 slova): PAS
Nije gladan (3 slova): JEO
Vidi sliku (5 slova): JESAM
Svečano odijelo (4 slova): CRNO
Hladno oružje (3 slova): TOP
Mužjak vrane (6 slova): VRANAC
Kisik (1 slovo): K
Stanovnik Tirane (7 slova): TIRANIN
Doživljaj pri spavanju (3 slova): SEX
Spavao Mujo kod Hase i Fate, ali pošto im je mali stan, legao sa njima u krevetu.
Ujutro za doručkom, kad je Fata otišla na posao, kaže Mujo Hasi:
- Haso, ti si moj prijatelj, pa ti moram reći da me tvoja žena čitavu noć držala za onu stvar.
- Ma nije Fata nego ja. Što je sigurno - sigurno je!
--------------------------------------------------------------------------
Mujo i Haso rade u prodavaoni sirokog asortimana.
"Dobar dan."
"Dobar dan gospodjo, kako vam mogu pomoci?"
"Pa, eto, ja bi trebala neki deterdgent za pranje."
"Gospodjo, imamo vam velik izbor: imamo Ariel, Persil, Faks, Avu u gelu, pa hidroaktiv..."
"Gospodine, stvarno ste ljubazni, ja bi zapravo trebala nesto za pranje zavjesa."
"Onda uzmite Ariel hidroaktiv, on vam je najbolji."
I vadi Haso Ariel i Ajax za staklo.
"Ali, gospodine, ja nisam trazila Ajax!"
"Znam," kaze Haso "ali eto mislim, kad vec perete zavjese bilo bi dobro i oprati prozore, pa cete biti jos zadovoljniji."
"Imate pravo gospodine, bas ste ljubazni, hvala .."
Mujo gleda i kaze: "Svaka cast Haso, sad cu ja probati."
Dode opet jedna gospodja, pozdravi.
"Em... dobar dan gospodjo, mogu li vam kako pomoci?"
"Trebala bih higijenske uloske."
"Stvarno imamo vam velik izbor. Hocete li s krilcima ili obicne, hocete li za slabije ili jace krvarenje, nocne ili dnevne Olvejs ili Librese?"
"Dobro, dajte mi Olvejs s krilcima za normalno krvarenje."
Kad Mujo vadi uloske i Ajax.
"Pa gospodine, ja nisam trazila Ajax!"
"Znam, al’ eto mislim, kad se vec ne mozete je*ati, mogli bi bar oprati prozore."
----------------------------------------------------------------------------------------
Kaže vuk:
-"Kad ja počnem zavijat, cjela šuma je u strahu"
Kaže lav:
-"Kad ja riknem svi bježe"
Kaže pilić:
-Kad ja dobijem gripu cijeli svjet se usere od straha"
------------------------------------------------------
Radnja se odvija u Crnoj Gori, negde u XVIII veku.
Žale se crnogorci Vladiki:
- "Vladiko, upali bosanci u Crnu Goru i odnijeli kamenje."
- "Pa što, bar kamenja imamo koliko nam volja."
Drugi put:
- "Ama, Vladiko, pokradoše nam kamenje!"
- "Pa, neka ih, neka nose, što če vam kamenje?"
Treči, četvrti... 78-mi put:
- "Vladiko, opet bosanci pokradoše kamenje."
- "Ama, što ste toliko zapeli za to kamenje?!"
- "Dobro, Vladiko, al' ako se pojavi zemlja, ti češ je orat'!"
-----------------------------------------------------------------------
Ive se žalio prijatelju na bol u laktu. Prijatelj mu je savjetovao neka ode do kompjutera u ljekarni, koji će mu problem dijagnosticirati brže i bolje nego liječnik.
- Samo unutra stavi uzorak urina, kompjuter će ti dati dijagnozu a sve će te koštati samo 50 kuna!
Ive pomisli kako nema što izgubiti, popiša se u bocu i krene u ljekarnu. Nakon što je pronašao kompjuter, ulije sadržaj boce u spremnik, ubaci 50 kuna a stroj počne ispuštati neke čudne zvukove, dok su se lampice na njemu palile i gasile.
Nakon kraće pauze, iz stroja izađe komad papira na kojem je pisalo:
- Imaš teniski lakat. Umači ruku u toplu vodu. Izbjegavaj podizanje teških tereta. Stanje ruke popravit će se u roku od dva tjedna.
Kasnije te večeri, dok je razmišljao kako je nova tehnologija začuđujuća i kako će zauvijek izmijeniti medicinu, Ive je počeo razmišljati o tome može li se kompjuter nekako "zeznuti".
Pomiješao je vodu iz slavine, izmet svoga psa i urin svoje žene i kćeri. Na kraju je masturbirao pa čudnoj smjesi dodao i svoju spermu. Vratio se do ljekarne, ubacio uzorak i 50 kuna.
Kompjuter je ponovno ispuštao jednake zvukove kao ranije, lampice su se palile i gasile, i nakon nekoliko minuta na papiru je izašao izvještaj:
- Voda iz tvoje slavine je previše tvrda. Nabavi omekšivač za vodu. Tvoj pas ima gliste. Nabavi mu vitamine. Tvoja kćer uzima kokain. Pošalji je u rehabilitacijsku kliniku. Tvoja žena je trudna i nosi blizanke. Nisu tvoje. Nabavi si odvjetnika. I prestani drkati, jer ti inače teniski lakat nikad neće proći.
-----------------------------------------------------------------------------------------
Leži Crnogorac u travi i viče na ženu:
"Ženooo, a bog te ubio, daj mi onaj serum za zmije!"
Pita žena: "Da te nije ujela slučajno?"
Crnogorac: "Nije, nije, ali evo je, ide."
-------------------------------------------------------------
Pita unuk narkoman baku:
UNUK: Bako, gdje su one tablede sto sam ih tu ostavio?
BAKA: Zajebi tablete, nego sta rade oni zmajevi u kuhinji.
-----------------------------------------------------------
Penzioner mora napraviti spermogram i doktor mu da flasicu da ju odnese doma i donese napunjenu.
Vrati se sutra penzioner sa praznom flasicom.
- Pa dobro jesam li vam rekao da ju trebate napuniti.
- Je gospon doktor probao sam i lijevom i desnom rukom,
pa je probala zena sa obje ruke,
pa i ustima, a cak je i skinula gebis, ali ne ide.
Probala je i susjeda sa obje ruke i nista.
Vjerujte mi nema ni teoretske sanse da otvorimo ovu flasicu.
--------------------------------------------------------------------------
U razredu... Uciteljica pita decu:
- "Sta znaci rijec OCIGLEDNO?"
Javlja se mali Huso:
- "Pa, drugarice uciteljice, evo ovako... Moj tata vozi MERCEDES, mama vozi OPEL KADET, a nena vozi DZIP - OCIGLEDNO - mi imamo para!"
Uciteljica:
- "Bravo, Huso, odlicno si ovo objasnio! Da vidimo dalje, ko se javlja? Mujo! 'Ajde, Mujo, objasni nam ti, sta znaci rijec OCIGLEDNO?"
Mujo:
- "Moja nena svako jutro ide na livadu. Ispod leve miske nosi ALGEMAJNE CAJTUNG, a ispod desne VASINGTON POST."
Uciteljica(zbunjeno): "I onda, Mujo?"
Mujo: "Pa, nista. Nena ne zna njemacki, a nema pojma ni engleski - OCIGLEDNO - ide da SERE!!!"
Profesor: "Gdje je bačena atomska bomba u drugom svjetskom ratu?"
Student: "U Japanu".
Profesor: "Položili ste kolega, možete ići".
Sljedeći kandidat takođe daje index, ali bez novca.
Profesor: "Gdje je bačena prva atomska bomba u drugom svjetskom ratu?"
Student: "Hiroshima, Japan"
Profesor: "Kad?"
Student: "Ponedeljak August 6, 1945."
Profesor: "Koliko ljudi je poginulo?"
Student: "Ukupno 90,000-140,000".
Profesor: "Imena! Imena Kolega!?"
-----------------------------------------------------------------------
Pita sin oca:
"Tata, je li istina da negdje u Africi muškarci prije braka
ne upoznaju svoju buduću ženu ?"
"Nije sine. Svugdje je tako ."
-------------------------------------------------------------------
Znaš li ti tko je Aleksandar Veliki? - pita Haso Muju.
- Ne znam!
E pa vidiš, Mujo, to ti je bio veliki vojskovođa pod kojim je palo pola tadašnjeg poznatog svijeta!
A otkud si ti odjednom tako pametan? - pita Mujo.
E pa vidiš, Mujo, to sam ti naučio u večernjoj skoli. Svake srijede idem u večernju školu od sedam do deset navečer.
A znaš li ti tko je Napoleon? - pita Haso ponovo.
Ne znam!
E pa vidiš, Mujo, to ti je bio veliki vojskovođa pod kojim je palo pola Europe, a poraz je doživio kod Waterloa, a i to sam naučio u večernjoj školi - ponosno kaže Haso.
A znaš li ti, Haso, tko je Sejfo Hasanomerović? - sad upita Mujo.
- Nikad čuo!
E pa vidiš, Haso, to ti je tip pod kojim tvoja Fata pada svake srijede od sedam do deset dok si ti u večernjoj skoli!
----------------------------------------------------------------------------------------
Mujo rješava križaljku
Vrsta metala (4 slova): PLEH
Dio pribora za jelo (3 slova): ZUB
Žensko dijete (3 slova): ONA
Najmanji troznamenkasti broj (3 slova): 000
Mjera za težinu (4 slova): UTEG
Inicijali pjesnika Jesenjina (2 slova): PJ
Morski greben (2 slova): MG
Sestrin muž (5 slova): SAFET
Zlato (2 slova): ZL
Biblijska lijenost (3 slova): POP
Mjera za dragocjenost (5 slova): NOVAC
Dragi kamen (4 slova): MILI
Zajednica žene i muškarca (4 slova): STAN
Kokošji proizvod (4 slova): JUHA
Neizlječiva bolest (3 slova): KAP
Najzdravije pice (4 slova): PIVO
Telefonski poziv (3 slova): ZVR
Grad u Italiji (3 slova): TRS
Vrsta životinje s kućicom (3 slova): PAS
Nije gladan (3 slova): JEO
Vidi sliku (5 slova): JESAM
Svečano odijelo (4 slova): CRNO
Hladno oružje (3 slova): TOP
Mužjak vrane (6 slova): VRANAC
Kisik (1 slovo): K
Stanovnik Tirane (7 slova): TIRANIN
Doživljaj pri spavanju (3 slova): SEX
Spavao Mujo kod Hase i Fate, ali pošto im je mali stan, legao sa njima u krevetu.
Ujutro za doručkom, kad je Fata otišla na posao, kaže Mujo Hasi:
- Haso, ti si moj prijatelj, pa ti moram reći da me tvoja žena čitavu noć držala za onu stvar.
- Ma nije Fata nego ja. Što je sigurno - sigurno je!
--------------------------------------------------------------------------
Mujo i Haso rade u prodavaoni sirokog asortimana.
"Dobar dan."
"Dobar dan gospodjo, kako vam mogu pomoci?"
"Pa, eto, ja bi trebala neki deterdgent za pranje."
"Gospodjo, imamo vam velik izbor: imamo Ariel, Persil, Faks, Avu u gelu, pa hidroaktiv..."
"Gospodine, stvarno ste ljubazni, ja bi zapravo trebala nesto za pranje zavjesa."
"Onda uzmite Ariel hidroaktiv, on vam je najbolji."
I vadi Haso Ariel i Ajax za staklo.
"Ali, gospodine, ja nisam trazila Ajax!"
"Znam," kaze Haso "ali eto mislim, kad vec perete zavjese bilo bi dobro i oprati prozore, pa cete biti jos zadovoljniji."
"Imate pravo gospodine, bas ste ljubazni, hvala .."
Mujo gleda i kaze: "Svaka cast Haso, sad cu ja probati."
Dode opet jedna gospodja, pozdravi.
"Em... dobar dan gospodjo, mogu li vam kako pomoci?"
"Trebala bih higijenske uloske."
"Stvarno imamo vam velik izbor. Hocete li s krilcima ili obicne, hocete li za slabije ili jace krvarenje, nocne ili dnevne Olvejs ili Librese?"
"Dobro, dajte mi Olvejs s krilcima za normalno krvarenje."
Kad Mujo vadi uloske i Ajax.
"Pa gospodine, ja nisam trazila Ajax!"
"Znam, al’ eto mislim, kad se vec ne mozete je*ati, mogli bi bar oprati prozore."
----------------------------------------------------------------------------------------
Kaže vuk:
-"Kad ja počnem zavijat, cjela šuma je u strahu"
Kaže lav:
-"Kad ja riknem svi bježe"
Kaže pilić:
-Kad ja dobijem gripu cijeli svjet se usere od straha"
------------------------------------------------------
Radnja se odvija u Crnoj Gori, negde u XVIII veku.
Žale se crnogorci Vladiki:
- "Vladiko, upali bosanci u Crnu Goru i odnijeli kamenje."
- "Pa što, bar kamenja imamo koliko nam volja."
Drugi put:
- "Ama, Vladiko, pokradoše nam kamenje!"
- "Pa, neka ih, neka nose, što če vam kamenje?"
Treči, četvrti... 78-mi put:
- "Vladiko, opet bosanci pokradoše kamenje."
- "Ama, što ste toliko zapeli za to kamenje?!"
- "Dobro, Vladiko, al' ako se pojavi zemlja, ti češ je orat'!"
-----------------------------------------------------------------------
Ive se žalio prijatelju na bol u laktu. Prijatelj mu je savjetovao neka ode do kompjutera u ljekarni, koji će mu problem dijagnosticirati brže i bolje nego liječnik.
- Samo unutra stavi uzorak urina, kompjuter će ti dati dijagnozu a sve će te koštati samo 50 kuna!
Ive pomisli kako nema što izgubiti, popiša se u bocu i krene u ljekarnu. Nakon što je pronašao kompjuter, ulije sadržaj boce u spremnik, ubaci 50 kuna a stroj počne ispuštati neke čudne zvukove, dok su se lampice na njemu palile i gasile.
Nakon kraće pauze, iz stroja izađe komad papira na kojem je pisalo:
- Imaš teniski lakat. Umači ruku u toplu vodu. Izbjegavaj podizanje teških tereta. Stanje ruke popravit će se u roku od dva tjedna.
Kasnije te večeri, dok je razmišljao kako je nova tehnologija začuđujuća i kako će zauvijek izmijeniti medicinu, Ive je počeo razmišljati o tome može li se kompjuter nekako "zeznuti".
Pomiješao je vodu iz slavine, izmet svoga psa i urin svoje žene i kćeri. Na kraju je masturbirao pa čudnoj smjesi dodao i svoju spermu. Vratio se do ljekarne, ubacio uzorak i 50 kuna.
Kompjuter je ponovno ispuštao jednake zvukove kao ranije, lampice su se palile i gasile, i nakon nekoliko minuta na papiru je izašao izvještaj:
- Voda iz tvoje slavine je previše tvrda. Nabavi omekšivač za vodu. Tvoj pas ima gliste. Nabavi mu vitamine. Tvoja kćer uzima kokain. Pošalji je u rehabilitacijsku kliniku. Tvoja žena je trudna i nosi blizanke. Nisu tvoje. Nabavi si odvjetnika. I prestani drkati, jer ti inače teniski lakat nikad neće proći.
-----------------------------------------------------------------------------------------
Leži Crnogorac u travi i viče na ženu:
"Ženooo, a bog te ubio, daj mi onaj serum za zmije!"
Pita žena: "Da te nije ujela slučajno?"
Crnogorac: "Nije, nije, ali evo je, ide."
-------------------------------------------------------------
Pita unuk narkoman baku:
UNUK: Bako, gdje su one tablede sto sam ih tu ostavio?
BAKA: Zajebi tablete, nego sta rade oni zmajevi u kuhinji.
-----------------------------------------------------------
Penzioner mora napraviti spermogram i doktor mu da flasicu da ju odnese doma i donese napunjenu.
Vrati se sutra penzioner sa praznom flasicom.
- Pa dobro jesam li vam rekao da ju trebate napuniti.
- Je gospon doktor probao sam i lijevom i desnom rukom,
pa je probala zena sa obje ruke,
pa i ustima, a cak je i skinula gebis, ali ne ide.
Probala je i susjeda sa obje ruke i nista.
Vjerujte mi nema ni teoretske sanse da otvorimo ovu flasicu.
--------------------------------------------------------------------------
U razredu... Uciteljica pita decu:
- "Sta znaci rijec OCIGLEDNO?"
Javlja se mali Huso:
- "Pa, drugarice uciteljice, evo ovako... Moj tata vozi MERCEDES, mama vozi OPEL KADET, a nena vozi DZIP - OCIGLEDNO - mi imamo para!"
Uciteljica:
- "Bravo, Huso, odlicno si ovo objasnio! Da vidimo dalje, ko se javlja? Mujo! 'Ajde, Mujo, objasni nam ti, sta znaci rijec OCIGLEDNO?"
Mujo:
- "Moja nena svako jutro ide na livadu. Ispod leve miske nosi ALGEMAJNE CAJTUNG, a ispod desne VASINGTON POST."
Uciteljica(zbunjeno): "I onda, Mujo?"
Mujo: "Pa, nista. Nena ne zna njemacki, a nema pojma ni engleski - OCIGLEDNO - ide da SERE!!!"
Monday, August 4, 2008
Nura - napisao Dalibor Bilic
Znala je da dolaze. Znala je da dolaze ima 6 mjeseci i nije brojala dane. Dani su se sami brojali. Cekala je na ovo vise od 7 godina i spremala se. I bojala se da spremna nije bila. Midu, svog sina, nije vidjela vise od 5 godina, snahu vise od 7, a djecu nikad, osim na slikama. Kad su najavili da dolaze, a to je bilo za 6 mjeseci, k’o da su je zatekli. K’o da dolaze sutra. Vrijeme brzo leti, mislila je. Ustala je sa kauca i pocela pospremati kuhinju. Od nervoze. Zapaljivala je vec zapaljenu cigaru.
Prvo nije imao para, nekoliko godina, dok se nije snasao, a poslije nije imao vremena kad se snasao, razumjela je Nura namericke price, mada u Americi nikad nije bila. Ali znala je da ce doci, kad tad, ali ce doci.
Pripreme za docek su, zapravo, pocele vec sutradan. Treba okrecit, nove jorgane za djecu kupit, nakuhat hrane. Znala je dobro sta Mido voli, sta je volio. Vratila joj se volja za zivotom.
Jel’ rano za krecenje? Jest, ali nije za dogovor. Nasla je majstora od cetke i detaljno ugovorila datum. Stan ce biti k’o nov, sedam dana prije njihovog dolaska. Ni pusit nece u stanu. Ide na balkon. Da djeci ne smrdi, razmisljala je.
Proleti 6 mjeseci k’o dlan od dlan i sad su se samo sati brojali do dolaska Mide i njegovih. I njenih. Novi jorgani, forange, stolnjaci, cvijece na balkonu, sve je bilo uredno i spremno. Najradije bi ovih nekoliko dana otisla da spava kod nekog drugog, da ne narusi ovaj red pospremljen za njih. Da pocne kuhat jos je rano, ali nije da se i frizider napuni. Rano je jos za sve, ali bi najradije sad pocela i ne bi stajala dok se oni ne pojave na vratima. Kupila je i dvije nove svilene kosulje kod Kineza. Sebi inace nije nista novo kupila ima 5 godina. Ne treba joj. Da se djeca ne prepadnu, mislila je. Poslije je kupila i dvije suknje, pa 2 dana prije dolaska zakazala kod frizera i trajnu da da. Eto, kak’a sam, trajnu nisam dala skoro 10 godina.
Pripreme za docek njenog sina Mide i njegovih kod Nure su trajale 6 mjeseci. Najteze je bilo zadnja 4 dana pred njihov dolazak. Oka nije mogla sklopiti. Od kad joj je umro Ramiz, a ima tome 4 godine, nije vise razmisljala. Nije htijela, al’ misli su same isle. Nije Mido mogao tad doci na dzenazu ocu. Kaz’o je da mu nisu dali u firmi. Cim dodju, dobro, ne isti dan, nego sutra, idu na groblje.Volio je Mido oca vise nego nju i bio vezan za njega. Tako je planirala, to bar moze planirat, a ostalo nek oni sami odluce. Sve sto je zamislila ucinilo joj se neprikladnim, tako da je odustala od bilo kog plana. Nije tacno znala ni koliko ostaju, mada joj je Mido na telefon rekao, da ce poslije malo na more, da djeca vide.
Sacekala ih je na aerodromu i rezervisala dva taxsija. Jedan je malo, mislila je. Midu je odma’ prepoznala! Jest da je smrs’o i malo se uozbiljio, al’ je to onaj njen isti Mido, k’o da ga je juce vidjela. Snaha se udebljala i sad se boji u crveno i trepce ocima vise nego nekad. Djece ne moze da se nagleda. Djece njenog Mide.
Samo da je Ramiz ziv da vidi djecu, mislila je i plakala, od srece ili zalosti, nije znala, ali je plakala.
Nisu tu noc sjedili dugo. Umorni od puta, svi su brzo zaspali. Nura je cekala zoru, ko zna koju tih dana, osluskivala hoce li ko ustat da kafu pristavi, da dorucak spremi. U stanu je bilo hrane ne za 4 gosta, nego za 40, najmanje. I to kakve! Djeca valjda isto vole sto i Mido.
Gosti su ustali oko 12. Kafa se popila, a Nura nije skidala oci sa unucadi, pa joj se ucinilo da se zbog toga djeca osjecaju nezgodno, te da je i ne gledaju, a od stida izmedju sebe pricaju americki.
Znaju oni i nas, objasnjavao joj je Mido, slabo govore, al’ razumiju. Amerikanci su ti oni, moja stara. Nek su ti samo zivi i zdravi, pa bili i Amerikanci, rekla je Nura.
Nakon dorucka svi su otisli. Djeca su pitala ima li neki restoran gdje se moze pojesti hamburger i frenc frajz. Vratili su se kasno. Nura nije spavala i cula ih je, al’ nije htjela izlaziti iz sobe, da im ne smeta. Sutra je isto bilo. Pricala je malo sa Midom, uz kafu, i pokazivala mu na zidu slike koje je stavila, a koje joj je on slao iz Pensilvanije. Uz slike je bila i karta Svijeta na kojoj je penkalom Nura povukla liniju od Pensilvanije do Sarajeva. Mido je pusio cigaru za cigarom, a snaha pozurivala familiju da ne zakasne u obilazak grada. Vratili su se opet kasno. I opet je Nura cula al’ nije izlazila.
Sutra joj je uz kafu snaha pricala kako je ovdje sve prljavo i primitivno, a da kod njih u Americi toga nema. Mido je dodao da vise nema stare raje, djeca su izmedju sebe pricala americki i slusala neku muziku na usima. Poslije su svi opet otisli. Sutra su rekli da idu na more, a snaha je dodala da ce sa svojim roditeljima, koji su inace zivjeli sa njima u Pensilvaniji, dogodine ici u Las Vegas, a ne u Bosnu, jer je ovo veliki primitivizam. Uspjela je na odlasku samo da Midi da kovertu sa parama i da mu kaze, da te pare vise njemu trebaju nego njoj. Poslije je Mido vidio da su to bile pare koje je on njoj slao, a i nesto vise.
Na kraju su rekli da ce se mozda vraatiti u Sarajevo na povratku, ako budu imali vremena. A ocito da vremena nisu imali.
Da je ne bi zvali da ide sa njima, rekla je prije da nece ici, jer ne podnosi vrucinu i da za nju u ovim godinama nije more, te da se oni dobro provedu.
Kad su otisli sjetila se da nisu otisli Ramizu na mezar, te je odlucila da sama sutra ode i sve mu isprica. Nije im ni rekla da je do Ramiza zakupila sebi parcelu za grob i da se ne sekiraju, ako joj sta bude. Sjetila se poslije da mnogo sta nije rekla, sto je htjela.
S jeseni, u Sarajevu brzo padne mrak, vec oko 5. Sjedila je Nura u mraku pored otvorenog prozora i razmisljala o njenom Midi i njegovim. Mislila je kako je njima tesko samima, negdje daleko u Pensilvaniji.
Prvo nije imao para, nekoliko godina, dok se nije snasao, a poslije nije imao vremena kad se snasao, razumjela je Nura namericke price, mada u Americi nikad nije bila. Ali znala je da ce doci, kad tad, ali ce doci.
Pripreme za docek su, zapravo, pocele vec sutradan. Treba okrecit, nove jorgane za djecu kupit, nakuhat hrane. Znala je dobro sta Mido voli, sta je volio. Vratila joj se volja za zivotom.
Jel’ rano za krecenje? Jest, ali nije za dogovor. Nasla je majstora od cetke i detaljno ugovorila datum. Stan ce biti k’o nov, sedam dana prije njihovog dolaska. Ni pusit nece u stanu. Ide na balkon. Da djeci ne smrdi, razmisljala je.
Proleti 6 mjeseci k’o dlan od dlan i sad su se samo sati brojali do dolaska Mide i njegovih. I njenih. Novi jorgani, forange, stolnjaci, cvijece na balkonu, sve je bilo uredno i spremno. Najradije bi ovih nekoliko dana otisla da spava kod nekog drugog, da ne narusi ovaj red pospremljen za njih. Da pocne kuhat jos je rano, ali nije da se i frizider napuni. Rano je jos za sve, ali bi najradije sad pocela i ne bi stajala dok se oni ne pojave na vratima. Kupila je i dvije nove svilene kosulje kod Kineza. Sebi inace nije nista novo kupila ima 5 godina. Ne treba joj. Da se djeca ne prepadnu, mislila je. Poslije je kupila i dvije suknje, pa 2 dana prije dolaska zakazala kod frizera i trajnu da da. Eto, kak’a sam, trajnu nisam dala skoro 10 godina.
Pripreme za docek njenog sina Mide i njegovih kod Nure su trajale 6 mjeseci. Najteze je bilo zadnja 4 dana pred njihov dolazak. Oka nije mogla sklopiti. Od kad joj je umro Ramiz, a ima tome 4 godine, nije vise razmisljala. Nije htijela, al’ misli su same isle. Nije Mido mogao tad doci na dzenazu ocu. Kaz’o je da mu nisu dali u firmi. Cim dodju, dobro, ne isti dan, nego sutra, idu na groblje.Volio je Mido oca vise nego nju i bio vezan za njega. Tako je planirala, to bar moze planirat, a ostalo nek oni sami odluce. Sve sto je zamislila ucinilo joj se neprikladnim, tako da je odustala od bilo kog plana. Nije tacno znala ni koliko ostaju, mada joj je Mido na telefon rekao, da ce poslije malo na more, da djeca vide.
Sacekala ih je na aerodromu i rezervisala dva taxsija. Jedan je malo, mislila je. Midu je odma’ prepoznala! Jest da je smrs’o i malo se uozbiljio, al’ je to onaj njen isti Mido, k’o da ga je juce vidjela. Snaha se udebljala i sad se boji u crveno i trepce ocima vise nego nekad. Djece ne moze da se nagleda. Djece njenog Mide.
Samo da je Ramiz ziv da vidi djecu, mislila je i plakala, od srece ili zalosti, nije znala, ali je plakala.
Nisu tu noc sjedili dugo. Umorni od puta, svi su brzo zaspali. Nura je cekala zoru, ko zna koju tih dana, osluskivala hoce li ko ustat da kafu pristavi, da dorucak spremi. U stanu je bilo hrane ne za 4 gosta, nego za 40, najmanje. I to kakve! Djeca valjda isto vole sto i Mido.
Gosti su ustali oko 12. Kafa se popila, a Nura nije skidala oci sa unucadi, pa joj se ucinilo da se zbog toga djeca osjecaju nezgodno, te da je i ne gledaju, a od stida izmedju sebe pricaju americki.
Znaju oni i nas, objasnjavao joj je Mido, slabo govore, al’ razumiju. Amerikanci su ti oni, moja stara. Nek su ti samo zivi i zdravi, pa bili i Amerikanci, rekla je Nura.
Nakon dorucka svi su otisli. Djeca su pitala ima li neki restoran gdje se moze pojesti hamburger i frenc frajz. Vratili su se kasno. Nura nije spavala i cula ih je, al’ nije htjela izlaziti iz sobe, da im ne smeta. Sutra je isto bilo. Pricala je malo sa Midom, uz kafu, i pokazivala mu na zidu slike koje je stavila, a koje joj je on slao iz Pensilvanije. Uz slike je bila i karta Svijeta na kojoj je penkalom Nura povukla liniju od Pensilvanije do Sarajeva. Mido je pusio cigaru za cigarom, a snaha pozurivala familiju da ne zakasne u obilazak grada. Vratili su se opet kasno. I opet je Nura cula al’ nije izlazila.
Sutra joj je uz kafu snaha pricala kako je ovdje sve prljavo i primitivno, a da kod njih u Americi toga nema. Mido je dodao da vise nema stare raje, djeca su izmedju sebe pricala americki i slusala neku muziku na usima. Poslije su svi opet otisli. Sutra su rekli da idu na more, a snaha je dodala da ce sa svojim roditeljima, koji su inace zivjeli sa njima u Pensilvaniji, dogodine ici u Las Vegas, a ne u Bosnu, jer je ovo veliki primitivizam. Uspjela je na odlasku samo da Midi da kovertu sa parama i da mu kaze, da te pare vise njemu trebaju nego njoj. Poslije je Mido vidio da su to bile pare koje je on njoj slao, a i nesto vise.
Na kraju su rekli da ce se mozda vraatiti u Sarajevo na povratku, ako budu imali vremena. A ocito da vremena nisu imali.
Da je ne bi zvali da ide sa njima, rekla je prije da nece ici, jer ne podnosi vrucinu i da za nju u ovim godinama nije more, te da se oni dobro provedu.
Kad su otisli sjetila se da nisu otisli Ramizu na mezar, te je odlucila da sama sutra ode i sve mu isprica. Nije im ni rekla da je do Ramiza zakupila sebi parcelu za grob i da se ne sekiraju, ako joj sta bude. Sjetila se poslije da mnogo sta nije rekla, sto je htjela.
S jeseni, u Sarajevu brzo padne mrak, vec oko 5. Sjedila je Nura u mraku pored otvorenog prozora i razmisljala o njenom Midi i njegovim. Mislila je kako je njima tesko samima, negdje daleko u Pensilvaniji.
Subscribe to:
Posts (Atom)