Sunday, March 4, 2012

Čarolija zahvalnosti

Zahvalnost je čarobna vrlina koja rehabilituje naš odnos prema stvarima, odlikama i talentima koje posjedujemo. Posebno je zaslužna za nivo naše sreće i uspjeha, jer usredotočavanjem na sve ono na čemu možemo biti zahvalni, po prirodnim zakonima privlačimo još više toga na čemu možemo biti zahvalni.
U nestašici, dok mediji jačaju naš osjećaj da nemamo dovoljno, zahvalnost je čarobni štapić koji odvraća naš pogled od svega onog što nemamo prema svemu onom što imamo i što nam je dragocjeno. Tim preokretom uspostavljamo ravnotežu i pozitivan stav koji dovode do sreće i uspjeha.

Sposobnost čovjeka da osjeća zahvalnost jedan je od ključnih elemenata sreće i uspjeha. Čovjek pati onoliko koliko ne umije osjećati zahvalnost. Kad smo zahvalni, onda otkrivamo i potvrđujemo vrijednost onoga što nam je dato kao i one koji su nam to obezbijedili, od majke prirode i Boga preko drugih do sebe samih. Nije toliko važno kome zahvaljujemo koliko je važno da zahvaljujemo. Važno je za našu sreću i uspjeh. U nastavku otkrivamo zašto i kako.

“Zahvalnost nije primarno odnos prema određenim osobama; to je stav bića prema cijelom svijetu.”
- Talidari

Bez obzira kome je u nekom trenutku zahvalnost usmjerena, zahvalnost se kroz praksu razvija. Ne ograničavajući zahvalnost samo na blagodati, već pokazujući je i prilikom nedaća, omogućavaš da zahvalnost neometano jača u tebi i da svoje vrijeme provodiš više radujući se nego gunđajući.

Znati reči hvala, znači prihvatiti druge i priznati njihovu vrijednost, a ne samo mane. To je umijeće kojim se mogu pohvaliti plemeniti među nama. Naoružani ovom vrlinom možemo pridobiti mnoge dobre ljude i ukrotiti mnoge demone te tako značajno uvećati svoje šanse za postizanje svojih snova.

Prema tome, kad primijetiš da neko ima slabosti, umjesto da mu prigovaraš ili ga ogovaraš, nastoj prije svega ukazati mu na njegove dobre strane kroz zahvalnost. To je pravi put do pridobivanja njegovih simpatija kako bi mu potom u odgovarajućem trenutku mogao/la ukazati na načine kako da se riješi svojih slabosti ili mana. Ništa se neće popraviti napadima, nego podrškom.

Kad prihvatimo život kakav on jest, u svoj njegovoj raznolikosti i složenosti, tek tada smo u stanju uistinu se radovati životu i osjetiti zahvalnost zbog te radosti i svakog proživljenog trenutka, kakav god on bio.

Ako si kao većina kod nas, sigurno si više nezadovoljan/na nego zadovoljan/na svojim životom. Ako si kao većina, onda sigurna znaš i krivce za to, od politike do članova porodice. Istina, mnogi nam zagorčavaju naš život, no to je zato što im to dopuštamo ili zato što smo i sami krivi. No postoji način kako izaći na kraj s nezadovoljstvima i privuči više zadovoljstva u život – zauzeti stav zahvalnosti. To znači više vremena provoditi u osjećaju zahvalnosti za sve što imamo i jesmo, a manje vremena u razmišljanju o tome šta nam sve nedostaje ili ne ide od ruke.

“Trebamo drugima zahvaljivati, bilo zato što su dobri ili zato da bi dobrima postali!”
– Talidari

Zahvalnost ne bi trebala biti samo posljedica, nego i uzrok.
Drugim riječima, ne bi trebali zahvaljivati samo kad nešto dobijemo, nego i zahvaljivati da bi nešto dobili. Svojom zahvalnošću zaslužujemo mnoga dobra. Dakle, nismo samo zahvalni jer smo namireni, već smo namireni jer smo zahvalni.
Ne možemo biti zahvalni jedino onda kada nismo u skladu s našom istinskom prirodom, kad zapostavljamo svoju dušu. Bez obzira na životne okolnosti, čim nahranimo svoju dušu i povežemo se s prirodom (svojom unutrašnjom i spoljnom), zahvalnost dolazi sama od sebe. A potom i sve ostale prirodne posljedice kao što su sreća i uspjeh.

Kad je neko sjeo s tobom i podučio te važnosti i dobrobitima zahvalnosti? Kod većine je to preskočeno u vaspitanju i obrazovanju. Naravno, događalo se da su nas prekoravali što smo nezahvalni i “naređivali” da trebamo biti zahvalni, pa otprilike znamo da je zahvalnost nešto što je potrebno. No u većini slučajeva imamo osjećaj da je to potrebno onome ko želi da mu budemo zahvalni. Nismo svjesni koliko je vrlina zahvalnosti ključna za postizanje ličnog blagostanja, zdravlja, ljubavi i ostalog. O tome je ovdje riječ.

Roditelji,
imate li nezahvalnu djecu? Na koga su se ugledali? Da li se imate običaj često žaliti i kukati, a manje hvaliti? Da li ste zahvalni svojoj djeci? Ili samo očekujete da oni budu vama zahvalni?
Ako ne pokazujete svoju zahvalnost, nego je samo očekujete, nemaju djeca na koga se ugledati.
Rješenje: pokazujte svojoj djeci koliko ste im zahvalni za sve, pa će htjeti još više biti dostojni vaše zahvalnosti i pohvale. I ne samo to, postaće sve više zahvalni i vama.

nezahvalnost roditelja

“Što više prepoznajete i izražavate zahvalnost za stvari koje imate, to ćete više imati stvari na kojima trebate biti zahvalni.”
– Zig Ziglar

Suština je u tome da zahvalnost privlači još više toga za čim možemo biti zahvalni. Time što smo zahvalni povećavamo svoje šanse da pridobijemo i mnogo toga drugoga za što imamo razloga biti zahvalni.

“Zahvalnost privlači našu pažnju svemu dobrom u životu. Umnogostručuje nam blagoslove. Kada radosno izrazimo poštovanje, zahvalnost nam otvara srce i omogućuje nam da iskusimo još više ljubavi… S takvim stavom – koji zrači iz vas i dodiruje sve i svakog – dobro će vam se neminovno vratiti i to umnogostručeno.

Zahvalnost je prirodni izraz srca prepuna ljubavi.

Gdje je ljubav na prvom mjestu tamo nema ogorčenja, već u prvom redu svjesnost o divoti i poukama u svim situacijama i u svim ljudima, bilo da nas maze ili gaze. Sva velika ljudska ostvarenja su nastala upravo iz svladavanja prepreka i tegoba, a ne iz njihova izbjegavanja. Zato trebamo biti zahvalni i kad nas spopadnu nevolje, jer su one sito i rešeto koje nas rafinišu.

Zahvalnost proizlazi iz svijesti obdarenosti.

Mnogo toga uzimamo zdravo za gotovo, misleći da se podrazumijeva. Nismo svjesni koliko smo sretni što imamo sve ono što većina u svijetu nemaju. Tek kad nešto izgubimo postajemo svjesni kako to nismo dovoljno cijenili i na tome bili zahvalni dok smo to još imali. Ne čekaj da te strefi neko zlo, nego budi zahvalan/na kako bi to zlo izbjegao/la.
Kroz osvještavanje svega što imamo i što jesmo pronalazimo razloge za osjećaj zahvalnosti a time i sreće što dovodi do uspjeha, zdravlja i svega ostalog.
Kroz zahvalnost se još više razvija svijest o tome koliko smo u stvari obdareni, nasuprot svjesnosti o svemu čime nismo obdareni.

Zahvalnost je stvar čistoće duha.
Što je neko plemenitiji i mudriji to je zahvalniji. Sve što imamo i jesmo zahtjeva zahvalnost.

Ljudi čija su srca puna zahvalnosti i uvažavanja su istinski lijepi.

Sedam svjetskih čuda

U trećem razredu osnovne škole učenicima je postavljen zadatak da od ponuđenih odgovora označe sedam svjetskih čuda. Nakon određenog vremena, pojavilo se ovakav spisak:
Egipatske piramide
Tadž Mahal
Kolosem u Rimu
Kineski zid
Empajer Stejt Bilding
Bazilika Sv. Petra u Vatikanu
Kineski zid

Učiteljica je, skupljajući radove, primijetila da jedna devojčica još uvek razmišlja, pa je upita da li ima problema da sastavi listu. Ona je odgovorila: „Da. Ne mogu se u potpunosti odlučiti. Ima toliko mnogo čuda.“

Učiteljica ju je ohrabrivala: ‚‚Kaži nam bar ono što si dosad napisala. Možda ti možemo pomoći.“
Učenica se u početku malo snebivala, ali je na kraju ipak progovorila:
„Za mene, ovo su sedam svjetskih čuda:
Vidjeti
Čuti
Dodirnuti
Pomirisati
Osjetiti
Smijati se
Voljeti.“
U učionici je zavladao muk.

Zelena apoteka:Pročitajte kako vam može pomoći – luk

Luk spada među najstarije povrtlarske kulture i od davnina se upotrebljava za prehranu ljudi. Miris mu je aromatičan, a ukus snažan, manje ili više ljut. Donosimo nekoliko savjeta o korištenju te vrijedne biljke

Obloge od sirovog luka
– kod glavobolje, otoka, zubobolje, bolova u ušima, prehlade, upale očiju, oblozi od sjeckanog luka stavljaju se na bolna mjesta,
– kod visoke temperature stavljaju se na tabane,
– kod srčanih smetnji na listove nogu,

– kod krvarenja iz nosa – narezani luk stavlja se na vratne misice,
– rane od ujeda divljih životinja oblože se narezanim lukom,
– na ozebline, valja stavljati oblogu od luka narezanog na ploške jer smanjuje svrbež i oživljava ozeblo tkivo,

– kod čira na koži ili potkožnog čira i zanoktice, izribani luk s malo maslinova ulja stavlja se na bolno mjesto i zavije, i drži 1-2 sata,
– za liječenje kurjih očiju, glavicu luka, prerezati na pola, staviti u 1 dl vinskog ili jabukovog sirceta četiri sata, izvaditi luk i oblogu priviti naveče prije spavanja na kurje oko i ostaviti preko noći. Postupak ponavljati više dana za redom, i onda izvaditi omekšani dio.

• Sok od luka
Očišćenu glavicu luka usitnimo u kašu i iscjedimo sok. Kod plućnih oboljenja miješati sok luka od jedne glavice luka s jednom kasikom meda i uzimati 2-3 puta na dan. Za sprječavanje opadanja i bolji rast kose, masirati vlasište kose sokom od luka više puta na dan. Kod jakog i upornog kašlja – piti sok razrijeđen s vodom; kod lišaja i ekcema na koži mazati sokom luka više puta na dan. Protiv crijevnih parazita, piti sok razrijeđen s vodom više puta na dan. Protiv vjetrova i zatvora – piti sok od luka pomiješan s rakijom u jednakim dijelovima. Za odstranjivanje bradavica – masirati ili trljati bradavice sokom od luka više puta na dan.

• Kuvani luk
Glavicu luka razrezati na više dijelova i kuvati u 2 dl vode dok ne omekša. Koristimo ga kod kašlja i drugih oboljenja disajnih organa. Uzimati luk kuvhan u vodi s medom ( 1 glavica luka, 1 kasika meda, 2 dl vode) vodenih bolesti, za jače mokrenje, luk kuvati u vodi zajedno s medom, zatim luk kuvati s ružmarinom u pola vode i pola vina (2 dl + 2 dl) i piti svaki sat po jednu kasiku. Upaljene oči (krmeljine) peru se mlijekom u kojem se kuvao luk, i to jedna glavica luka u 1 l mlijeka, a za jačanje muške potencije jede se supa od luka.
• Pečeni luk koristi se u liječenju
– gnojnih rana i čireva i to tako da se sokom najprije operu bolesna mjesta, a potom stavi luk pečen u svinjskoj masti.

– kod tegoba s grušanjem krvi i začepljenih koronarnih arterija, treba svaki dan jesti glavicu pečenog luka s malo maslinova ulja, i to u podne i uveče. Kod bolova u ušima stavlja se topao pečeni luk u uši, a insekti iz uha izlaze ako se u uho ukapa sok pečenog luka s malo soli. Kod raznih tumora na površini kože stavlja se oblog od pečenog luka.

Duhovnosti…o ljubavi, zivotu, i jos po necem.

Biti bez ljubavi u umu se pokazuje kao ludost, u moralu kao zlodjelo, u tjelesnom životu kao bolest.
Biti bez ljubavi znači iskvarenost bitka. Ljubav je mjera postojanja.

Bela Hamvas

“Ako se želiš sačuvati od bijesa
ne daj da te obuzima žudnja ni za čim,
jer žudnja je gorivo za bijes,
a bijes uvijek zamučuje duhovno oko
i razara stanje čiste molitve”

Evagrije Pontski

“Usamljenost se ne liječi ljudskim društvom. Usamljenost se liječi kontaktom sa stvarnošću.” A. DeMello

Oni koji poštuju Boga samo radi straha
poštovali bi isto tako i Djavola, ako bi se slučajno pojavio.

Thomas Fuller (1654-1714)

Ako to ne možete riješiti, to nije problem – to je realnost.

Između Punoće i Privida punoće, u moralnom smislu, teško je uspostaviti jasnu razliku. “To nije uvek polazilo za rukom niti onome kaga su zvali Majstor”, veli Frankel. “Nadnijevši se nad ponor, on ni sam nije mogao odoljeti taštom zadovoljstvu da taj ponor ne pokuša ispuniti Smislom.” Iz ovog proizlazi jedna nova poruka koja nam sugerise, poslovično, da je opasno naginjati se nad tuđom prazninom, a u pustoj želji da se u njoj, kao na dnu bunara, ogleda svoje sopstveno lice; jer i to je taština. Taština nad taštinama.

Priča o majstoru i učeniku; Enciklopedija mrtvih, D. Kiš

Priroda je vidljivi duh, a duh je nevidljiva priroda.

Goethe

Čudnovato je da se ljudi mrze i dijele.
Znači: u očima imaju sjene, mrene, pjege.
I pored traženja neba, mora i očne njege
ljudske oči nisu nikad čitave ni cijele.
(Strašni ključ svega!)

Tin Ujević

Naš životni zadatak

Što je naš zadatak u životu? Naš je zadatak da životom na Zemlji, iskustvima koje prikupimo, svojim ponašanjem postanemo što sličniji Bogu: puni ljubavi prema bližnjima i svim bićima, suosjecajni, dobri.



Ljubav je savršeno nemoćna, jer je odustala od svake agresije.
Ljubav je posve neosvojiva, jer je najveća moć postojanja.
Bela Hamvas

Jedan od izraza hebrejske predaje je bath kol. Riječ znači da taj
koji je u stanju doći do potrebnog znanja čuje glas nebeskog bića.
A istina se ne glasa glasom limenih trubača, nego daškom vjetra i
ljepetom leptirovih krila. Kažu da mnogi(profesionalni muzicari i
pjesnici) gube svoj nebeski sluh, kao što mnogi(profesionalni kipari,
slikari,glumci) gube nebesko viđenje, i kao što mnogi(strčnjaci i
naucnici) ne čuju više bath kol, jer zanat postaje neosjetljiv
prema spiritualnim vezama i u stručnjaka se gubi nevinost sluha.

Bela Hamvas

—————–
Nemoj mi reći
da u svijetu ima rata.

Nemoj mi reći
da ljudi skapavaju od gladi.

Nemoj mi reći
da se ljudi ubijaju iz mržnje.

Nemoj mi reći
da ljudi huškaju
i progone jedni druge.

Već mi reci:
Što ti radiš?

Reci mi: Što ti radiš!

Majka Terezija
——————-
Ko počne trčati za srećom uvidjeće da ona od njega bježi.
-Harry Emerson Fosdick-

Čovjek bez umjerenosti nalik je na bačvu bez okova i pri padu se raspada.
-Henry Ward Beecher-

Nema tog vjetra koji bi bio naklonjen onome ko ne zna kuda plovi.
-Michael De Montaigne-

U životu se ne treba bojati ničega. Treba samo razumjeti.
-Marie Curie-

Blago je u tebi

Više od trideset godina prosjak je sjedio pokraj puta. Jednoga dana naišao je neki stranac.

»Imaš malo sitniša?« promrmljao je prosjak, automatski ispruživši staru kapu.
»Nemam ništa«, odgovorio je stranac.

Tada ga je upitao..

»Na čemu to sjediš?«
»Ni na čemu«, odgovorio je prosjak. »To je samo neka stara kutija. Sjedim na njoj otkako pamtim.«
»Jesi li ikada zavirio u nju?« – upita ga stranac.
»Nisam«, odgovori prosjak. »A i čemu? Ničega nema u njoj.«
»Ipak, pogledaj unutra«, bio je uporan stranac.

Prosjak je uspio odmaknuti gornju stranicu. Zapanjen, u nevjerici i zanosu, uvidio je da je kutija ispunjena zlatom.

*****

Ja sam taj stranac koji vam nema šta dati, koji vam kaže da se zagledate u vlastitu unutrašnjost. Ne u unutrašnjost bilo koje kutije, kao u ovoj paraboli, nego u unutrašnjost onoga što vam je najbliže: u vlastitu unutrašnjost.

»Ali, ja nisam prosjak«, čujem kako kažete.

Oni koji nisu pronašli vlastito istinsko bogatstvo – radost Bića koja zrači i duboko, nenarušivo spokojstvo koje je posljedica te radosti, prosjaci su, makar imali materijalna bogatstva. Oni u vanjskom svijetu tragaju za mrvicama zadovoljstva ili ispunjenja, onde traže potvrdu, sigurnost ili ljubav, a u sebi nose blago koje ne samo da obuhvaća sve te stvari, nego je beskrajno veće od svega što im svijet može pružiti.

Svi mi nosimo najveće blago u sebi, svoju ljubav, svoje stavove i misli! Ne dozvolimo da nas uvjeravaju da trebamo prositi tuđe ideale. Lijepo je biti TI, jer uvijek je vrijeme SADA, a mjesto TU!

Thursday, October 27, 2011

Svadba u Banatu

Оригинална верзија

Свадба у Банату...Удаје се Јула за Црногорца. Велики сто у дворишту, за столом пуно гостију. Са једне стране стола све Црногорци, има их једно двадесет са још 40 кг ордења. Све се то нагло ка столу од тежине. Са друге стране стола седе Лале, лепи и дебели. Устаје једна старина, придржава се штапом и почиње свој говор: "Ова ваша Јула има част што улази у овако славну фамилију. Наш Блажо је син палог борца, народног хероја, чији је ђед рашћерив'о Турке на буљуке код Мојковца. А његова сестричина, од Баја Стричевића његовог шуре снаја, што је прађед његове бабе проћера Међедовиће, јер је њино племе било спремно на све. А његова тета, што је оног Миљана, Драгоровог сина, што је на Дурмитору изда' стрица Милића, е да јебе оца издајничког, посјекла кано тикву, а ну, ваша Јула треба да је срећна што улази у овак'у славну фамилију, тако да речем..."


Црногорска верзија

А оно ти је била свадба у Банат, да је није било ниђе! Доша' наш Блажо да прижени њи'ову Јулу. А наш ти је Блажо висок ка' Лењин, отац му народни херој, борац још од априла 1945. Кад смо шјели за сто, са наше стране све соко до сокола, е да сабирамо, не би Турака и мртвијех Талијана пребројали, да јебе оца очињег! И Мићун, његов стричевић, што је одржа' говор, не би га ни Његош боље одржа'! Е, али Међедовиће, и њино племе што изда' стрица Милића, но да не причамо сад о томе! А јадо мој, а сви ордење ставили, па се сјаји, ка' рефлекторе да су укључили. А равно ти је код њих, јадо, да равније не може бит'! А ну, а Јулин отац одржа' кратки говор, но је река' да је Јула поштена дјевојка, е да су сви који су се дружили с њом, били задовољни!
Е, тако и треба да буде, кад улази у овако славну и поштену црногорску фамилију!
Живјели!


Лалинска верзија

Морам ти касти, јебеш га, сад кад је све прошло, да смо Јулу некако удали! Да је нашла неког нашег, није! Да је нашла неког богаташа, није! Е, јебеш га! Нашла неког Црногорца, ал' тај је, јебеш га, потхрањен! Јула може да га стави под мишку! И дошла ти његова фамилија, скоро сва, могу ти касти, ал' да их ставиш све на кантар, били би тешки к'о кум Пера и његова Јуца! И нанели гвожда неког, кажу ордени, јебеш их, сви се савили до земље, ал' не скидају! А зет, нема га триест кила са креветом! Ал' нагојићемо ми то! Наша Јула, како кува, и ногу од стола би угојила! И морам ти касти, ил' сам ја то погрешно разумео, а не бих вол'о, да они волу да се свађају! И посвађали се са неким, јебеш га, медведима, пре триста година! И имају неку бабу, далеко било, која маше неком сабљом!
И сад они се хвалу да је она, о мај, неку главу одсекла! Ал' нисам схватио да је отишла у затвор! Чудан неки народ, да га јебеш!


Мађарска верзија

Ја сам ти мој Радмила било на свадба код Лалин ћерка Јула. Што сам се расплакало од срећа! Мој Јанош се највише расплакала! Каже нема више учиш код Јула! А много времена су заједно учиш! И били тамо неки Црна Горица гости! Много лепи јебач, ја намигнеш теби, мој Радмила! Ја само задигнеш сукњо, они само избечиш беоњача! А младожења, мој Радмила, то не издржиш у кревет ни пет минута! Ја то могу поломиш са једна рука! Јој, иштенем! А било тамо неки официр, са фино сабљица и једно велико мусташ! Већ се договорило да идемо шетамо Дунав кеј!
Јој Радмила, серетлек!


Босанска верзија

Јој, јаране, јесам био на добром дернеку. Меса ко дрва. Јест да је била крметина, ал не мореш пит гологузо. А цуга права!!! Изнио чојек вина, а неки Црногорци донијели домаће лозе.
Јаране, јест да им је лоза добра, ал што они могу да серу то мало ко море. Кад су причали, матере ми, ко да сам Ђекну гледо... Само сам се зајебо и пресјеко са пивом и ево сад ме глава растура.
Знам да не иде вино и пива, ал, јебига, зинула гуз’ца..Аааа... зар ти нисам рек'о...ама она курава Јула се удала за наког Црногорца, а он... ко да га је поплава избацила, матере ми!



"МунЗе" верзија

Е, јеб'о те, што је била журка код Мајине цимерке Јуле! Нисам се боље провела одавно, јеб'о те! Она се удала, јеб'о те, за неког Монтенигера, сине, а он висок метар и жилет, Лењин је за њега Хаким Олајџувон! Па дошли сви са неким гвожђем на сакоима, кева да ми ђуска пред драгстором! Па кад су сели за сто, јеб'о те, то се затресло к'о земљотрес, ћале да ми једе песак! А онда матори Монтенигер поче да кења, фол они карали Турке, јеб'о те! Па сине, њих мрзи да подигну руку, а 'оће овамо да сјебу Турке! Па су карали Немце и Италијане, можда сине, али у трци на сто метара у бегању!
Е да видиш, на крају, јеб'о те, кад их је Јулин матори зајеб'о! Ма знаш, да је Јула радодајка, она се сажали на сваког фрајера, јеб'о те, да му свега док си рек'о бритва! А што да не? Једном се живи, мада ови кењају да је небески живот вечан! А јел' се јавио неко отуд разгледницом? Није! Је л' посл'о неки пакет? Није! Ми да се наживимо овде, сине, а они нека се чувају за горе!
Боле ме риба!


Пироћанско-Нишко-Врањанска верзија

Беше свадба у Банат. Тамо сам ишао код свастике на спавање, такој да ништа несам платео. Пиће понесох што га добих од доктор Несторовић, такој да ни туј несам дао ђенги. Ама, кићење!!!

АМА, КИЋЕЊЕ, ЉУДИИИИИИ!!!!
Да гу ли јебем, нека женска ти закачи оволицну гранчицу и мораш да ги даваш пари!!! Маме им га натиткам, несам успео да ги избегнем! Дадох десет динари, јебем ли гу, немадох две по пет, иначе би' спасив петицу!! ЈООООЈЈЈЈЈ! Седох за сто, музика на увце, еве што ћу да ги дам динар! Ама, овај са хармонику ме гледа к'о сирома' сланину! Шта сам му скривео? Ништа! Него, 'оће пари, бато! Ко да ги берем са комшија Тошину кајсију! А храна, убаваааааааа! И то, месо, бре! Све џаба! Изео сам десет парче, стомак сам напунео до грлће! И јагњетина, бре, то ни Дража није имао такој!
Ал' ме заклаше начисто са њихови обичаји! Много бре ови северњаци растрошни! Кад наиђе младина кецеља, па младина погача, ЛЕЛЕЕЕЕЕЕЕ! Само гу даваш пари! Оде ми сто динари, неће се опоравим пет године! А, младожења, да гу ли јебем, гу не познавам! Мршавоооооо, бре! Кој ли га 'рани, не знавам! А, млада, лепа, има шта да загрлиш! И кува, бре! Кад се враћав в Пирот, умал' ме шлог не завати! Поскупеше железницу, у јеба' ти ја будале! Ко са метро да се враћав в Пирот!

Ће размислим следећи пут да идем!

Opekotini lek !!!!‏

Ovu metodu uče vatrogasci tijekom obuke: kad dođe do opekotina, kolika god da je njihova površina:

Prva pomoć se sastoji u tome da se oštećena zona stavi pod mlaz hladne vode sve dok se temperatura ne smanji i prestanu

gorjeti slojevi kože, a zatim se opekotina premaže bjelanjkom.



Jedna osoba je opekla veći dio ruke vrelom vodom. Usprkos bolu, stavila

je ruku pod mlaz hladne vode a zatim uzela dva bjelanjka, malo ih umutila i u njih zaronila ruku.



Ruka je bila toliko izgorjela da kad ju je premazala bjelanjkom, koža

se osušila a od bjelanjka se napravila neka vrsta opne.



Ta osoba je znala da je bjelanjak prirodni kolagen i nastavila je

najmanje sat vremena premazivati ruku bjelanjkom. Poslije podne više nije

osjećala bol a sutradan je ostalo samo crvenilo na mjestu opekotine.

Bojala se da će joj ostati ružan ožiljak, ali na njeno veliko iznenađenje,

desetak dana kasnije, nije više bilo ni traga opekotine, čak je koža

povratila svoju prvobitnu boju.



Opečena koža se potpuno regenerira zahvaljujući kolagenu sadržanom u bjelanjku, koji je ustvari placenta puna vitamina.



Ovo može biti korisno, zlu ne trebalo!!!