Blago je u tebi

Više od trideset godina prosjak je sjedio pokraj puta. Jednoga dana naišao je neki stranac.

»Imaš malo sitniša?« promrmljao je prosjak, automatski ispruživši staru kapu.
»Nemam ništa«, odgovorio je stranac.

Tada ga je upitao..

»Na čemu to sjediš?«
»Ni na čemu«, odgovorio je prosjak. »To je samo neka stara kutija. Sjedim na njoj otkako pamtim.«
»Jesi li ikada zavirio u nju?« – upita ga stranac.
»Nisam«, odgovori prosjak. »A i čemu? Ničega nema u njoj.«
»Ipak, pogledaj unutra«, bio je uporan stranac.

Prosjak je uspio odmaknuti gornju stranicu. Zapanjen, u nevjerici i zanosu, uvidio je da je kutija ispunjena zlatom.

*****

Ja sam taj stranac koji vam nema šta dati, koji vam kaže da se zagledate u vlastitu unutrašnjost. Ne u unutrašnjost bilo koje kutije, kao u ovoj paraboli, nego u unutrašnjost onoga što vam je najbliže: u vlastitu unutrašnjost.

»Ali, ja nisam prosjak«, čujem kako kažete.

Oni koji nisu pronašli vlastito istinsko bogatstvo – radost Bića koja zrači i duboko, nenarušivo spokojstvo koje je posljedica te radosti, prosjaci su, makar imali materijalna bogatstva. Oni u vanjskom svijetu tragaju za mrvicama zadovoljstva ili ispunjenja, onde traže potvrdu, sigurnost ili ljubav, a u sebi nose blago koje ne samo da obuhvaća sve te stvari, nego je beskrajno veće od svega što im svijet može pružiti.

Svi mi nosimo najveće blago u sebi, svoju ljubav, svoje stavove i misli! Ne dozvolimo da nas uvjeravaju da trebamo prositi tuđe ideale. Lijepo je biti TI, jer uvijek je vrijeme SADA, a mjesto TU!