U lekarskoj praksi polen su prvi put primenili na jednoj pariskoj klinici 1956.
g. Lenormand i Chauvin. Rezultati njihovih eksperimenata da primene polen u
lečenju pacijenata sa hroničnim crevnim oboljenjima bili su neočekivano dobri.
Preparat je uticao regulativno na delatnost probavnog trakta. Povoljno je
delovao kako na hronični zatvor tako i na hronične dijareje koje prate kolitise
otporne na lečenje antibioticima. Antibiotička aktivnost polena protiv crevnih
bakterija verovatno je osnovni lekoviti faktor u lečenju zapaljivih oboljenja
creva. Veliko kliničko iskustvo u primeni polena ima Lenormand. On je postigao
dobre rezultate kod bubrežnih komplikacija usled zapaljenja creva. Autor je sa
uspehom primenjivao polen i kao biostimulator u slučajevima prevremenog starenja
i staračke slabosti.
Novija klinička istaživanja pokazuju da polen može
da utiče na lipidni metabolizam bolesnika sa arteriosklerozom. Košlik i Takač
saopštavaju da kod deset bolesnika sa povećanim mastima u serumu posle uzimanja
polena u toku tri meseca, prosečni serumni nivo triglicerida smanjen od 3,9 na
1,9 mmol/l. Nivo holesterina bio je normalan i polen nije uticao na
njega.
Povećana koncentracija mokraćne kiseline u krvi smanjena je na 566
mmol/l.
60 pacijenata u poodmaklim godinama sa simptomima arterioskleroze
je u toku mesec dana uzimalo kašiku polena 2 puta dnevno pre jela. To je
povoljno uticalo na simptomatiku bolesti i uticalo je na nalaze laboratorijskih
analiza. Očigledno je bila tendencija ka smanjenju povećanih holesterina i
lipoproteina u serumu. Ista ova terapija je dala dobar rezultat i kod drugih 10
bolesnika sa arteriosklerozom u mozgu. Posebno dobro je uticala na stanje
pacijenata sa adinamičnim neurastenijama.
Paret saopštava da je u toku
nekoliko godina u kojima je primenjivao polen i saće kao dopunsko a ponekad -
pri odgivarajućoj terapiji -i kao osnovno terapeutsko sredstvo u lečenju
neurastenija i psihičkih oboljenja.
Posebno dobro je delovalo na bolesnike sa
astenijom, smanjenom vitalnošću i depresijama povezanih sa uzrastom (involucione
psihoze). Autor je konstatovao da najjače izraženi efekat lekovitosti polen ima
na psihičke komplikacije kod hroničnog alkohokoholizma. Davanje 2 do 3 grama
polena dnevno posle zabrane alkohola skrćivalo je za alkoholičare teški sindrom
apstinencije na 2, 3 dana.
Kod opšte prihvaćenog načina lečenja ovaj sindrom
traje oko nedelju dana.
Znatno je bila smanjena kura lečenja alkoholičara
neuroleptičnim sredstvima.
Dobri rezultati u lečenju polena hepatitisa
izazvanim eksperimentalno, dali su razloga Jalojmicijanuu i saradnicima da ga
primene u lečenju 110 pacijenata sa hroničnim hepatitisom u fazi pogoršanja.
Bolesnici su svakodnevno uzimali po 30 g svežeg i hermetisanog polena iz
voštanih ćelija.
Poboljšanje njihovog stanja je došlo do izražaja obnavljanja
normalnog odnosa izm. albumina i globulina u krvnoj plazmi. Ovaj odnos je
premašio jedinicu posle primanja svežeg polena u toku 90 do 180 dana. Kod grupe
bolesnika koji su primali polen i saće, odnos izm. albumina i globulina povećan
je od 0,96 na 1,27 za kraće vreme posle jednomesečnog lečenja. Rezultati se
ocenjuju kao statistički značajni ali kontrolne grupe bolesnika nisu
praćene.
U kliničkom istraživanju takođe bez kontrolnih grupi Leonavčus
postigao je povoljan rezultat kod 55% od ukupno 20 pacijenata sa hipohromnom
anemijom. Lečio ih je polenom iz saća. Šestoro je potpuno izlečeno.
Primali
su 3 puta dnevno po 1 kašičicu polena pomešanog sa medom 1:1. Drugi preparati
protiv anemije nisu davani.
Georgijeva i Vasilev postigli su dobar
rezlutat posle uključivanja polena u kompleksnu terapiju 40 bolesnika sa
krvarećim čirevima na želucu i 12-palačnom crevu. Kontrolna grupa dobijala je
samo sredstva za zaustavljanje krvarenja. Sakriveni izlivi krvi u bolesnika koji
su dobijali polen zaustavljeni su od 2. do 4. dana lečenja. U bolesnika iz
kontrolne grupe znakovi sakrivenih krvarenja nestali su tek posle 10. dana.
Konstatovano je da su se pacijenti koju su dobijali polen osetili bolje pre
ostalih.
Kliničko proveravanje rasprostranjenog samolečenja doboćudnog
adenona i hipertrofije prostate uzimanjem polena nije pokazalo očekivani efekat.
Po mišljenju Mihajleska polen se nikako ne preporučuje kod adenoma prostate. Kod
hipertrofije prostate može se uzimati u malim količinama pod kontrolom
lekara.
Klinička iskustva u korišćenju polena kao dopunskog sredstva u
kurativi očigledno su nedovoljna da bi se pokazale njegove indikacije i način
primene. S obzirom na njegovu različitu biološku aktivnost usled porekla sa
razl. biljaka, neophodno je prethodno ispitivanje i standardizacija za pojedine
partije polena prema njihovoj primeni kao dopunskog lekovitog sredstva ili
tonikuma.
Raznovrsnost hranljivih materija u polenu i njihova velika bio.
vrednost razlog su da se koristi kao dodatak ishrani. Nisu poznate nepoželjne
reakcije ili pojave povezane sa predoziranjem koje bi mogle da ograniče njegovu
primenu. Međutim, njegovi hranljivi sastojci nisu potpuno balansirani u pogledu
potreba organizma i stoga nije celishodno da se primaju u dozama većim od 50 do
100 g dnevno.
Umesno je njegovo korišćenje u okrepljujućim dijetama posle
bolovanja u ishrani ljudi koji obavljaju težak i fizički i umni
rad.
Kako upotrebljavati
polen?Neosporno je da
cvetni prah - polen ima izuzetno, sveobuhvatno dejstvo na čovekov organizam. S
obzirom na veoma stroge uslove čuvanja matične mleči, mnogi stručnjaci polen po
vrednosti izjednačavaju sa njom. Korisni sastojci u mleči, usled
neadekvatnog
skladištenja i uslova u kojima se iznose na tržišite, se mnogo brže vremenski
gube (nekoliko sati) nego kod polena, (nekoliko meseci). Opet u polenu je
količina esencijalnih aminokiselina srazmerno manja, tako da je ovo mišljenje u
određenoj meri opravdano.
Međutim, moja iskustva stečena u razgovoru sa
potrošačima cvetnog praha govore da dobra većina ne koristi polen na propisan
način.
Evo samo neki od načina na koji ljudi pogrešno upotrebljavaju
polen:
- "Uzimam polen kafenom kašičicom sažvaćem ga i progutam."
- "1 supenu kašičicu razmutim u vodi, malo zasladim, i popijem."
- "Sameljem granulice polena i tako dobijem polen u prahu koji sada mogu odmah
da upotrebim"
Najvažniji razlog zašto je sve ovo pogrešno je taj
što
čovekov sistem za varenje ne može da razbije celuloidnu opnu kojom je
zrno polena obavijeno. U svim prethodno navedenim primerima, polenov prah
samo protrči kroz naš organizam a da nismo iskoristili nijedan jedini sastojak
iz bogatog polenovog repertoara. Najdrastičniji slučaj ispričala mi je Sneža,
vegetarijanka iz Beograda koja je godina koristila polenov prah pogrešno. Kada
sam joj objasnio kako se polen mora koristiti, na njenom licu se moglo nazreti
žaljenje za svim onim kilogramima polena, koje je ona konzumirala
uzalud.
Da bi polen dospeo u stanje da čovekov organizam može da ga
upotrebi, opna koja obavija zrnce polena, mora da se natopi da bi nabubrila i
prsnula, i tada tek možemo da upotrebimo sve njegove izuzetne
sastojke.
Ako ste ikako u mogućnosti, nabavljajte i koristite sirovi
polen. U procesu sušenja gubi se oko 20% vrednosti polena. Nakon sušenja,
ostatak vrednosti polena se gubi linearno vremenom. Nakon 6 meseci, takav polen
je izgubio oko polovine svoje vrednosti, tako da nije pametno nabavljati ga po
istoj ceni. Moj savet je da nakon januara meseca nabavljate sušeni polen
isključivo ako ste uvereni da je nakon sušenja čuvan u zamrzivaču, ili ako je
čuvan u sirovom stanju a nakon vađenja iz zamrzivača sušen. Znači prioriti
su:
- sirovi polen - odmah nakon čišćenja se čuva u zamrzivaču.,
- sušeni polen - koji je odmah nakon sušenja smešten u zamrzivač,
- sušeni polen - u periodu od početka sezone pa do nove godine.
SAVET:
Sirovi polen obavezno a što da ne i sušeni, čuvajte u zamrzivaču.
Evo i
nekoliko načina ispravne pripreme i konzumiranja polena:
- Jednu supenu kašičicu polena razmutiti u mlakoj vodi (najbolje uveče) i
ostaviti da odstoji min. 8 sati. Nakom toga, možete napitak zasladiti, promešati
i popiti. Ako ga zasladite medom, i dodate do 15 kapi propolisa u kapima, dobili
ste izuzetan i komletan preparat.
- Polen se može rastvoriti i u jogurtu, jer je poznato da mlečna kiselina
bolje rastvara celuloidnu opnu od vode.
- Samleven sušeni odnosno što je još bolje ako imate nemleveni sirovi
polen,
umešate u med. Nije zgoreg iscediti malo limuna, kako bi se poboljšalo
rastvaranje polenove opne. Sledeća 3-4 dana prevrćite teglu u kojoj je ovakav
preparat, svakih sat dva, kako bi polen, koji je lakši od meda, prolazio kroz
med i tako natapao svoju opnu. Od četvrtog dana možete početi upotrebljavati
ovaj preparat. Višak preparata čuvajte u frižideru. Na površini će se nakupiti
krupnije granule koje možete upotrebiti tako što ćete jednu kašiku tog gornjeg
sloja razmutiti u vodi, u nakon nekoliko sati popiti.
PergaPerga je fermetirani polen,
tj. proizvod koji nastaje tako, što pčele polen koji sakupljaju sa cvetova
biljaka unose u košnicu, prerađuju ga dodajući mu produkte lučenjem svojih
žlezda. Praktično, pčele polen koji unose u košnicu natapaju sekretima koje luče
iz svojih žlezda, smeštaju ga u ćelije saća i zalivaju ga odozgo medom. U
procesu fermentacije, tako obrađeni polen od strane pčela, postaje bogatiji
brojnim aminokiselinama, fermentima, raznim kvascima, bakterijama, mlečnom
kiselinom i dr. Tako prerađeni polen pčele smeštaju u ćelije saća (do oko 2/3
ćelija), a ostali deo iznad perge u ćeliji je ispunjen medom. Pčele pri preradi
polena koriste preko 200 mikroorganizama, inicirajući pri tome veoma složen
proces fermentacije polena.
Fermentirani polen, perga, koja je gotova
hrana za pčele (jer sakupljeni polen to nije), je istovremeno izvanredna hrana
za čovekov organizam. Perga sadrži preko 100 vrsta različitih gljivica, preko 80
vrsta kvasca, preko 40 vrsta bakterija i sve ono što sadrži sakupljeni polen sa
cvetova biljaka, a to su belančevine, vitamini, minerali itd.
Treba
istaći da niko do sada nije uspeo da napravi pravu pergu sa toliko
mikroorganizama. Zapravo, može se napraviti nekakva mešavina koja sadrži sve
sastojke kao i prava perga, korišćenjem pekarskog kvasca, sojinog brašna, mleka
u prahu, svežih jaja i dr., ali takva mešavina nema onošto je bitno za pergu -
brojne mikroorganizme.
Kada bi čovek čak i uspeo da sve te mikroorganizme
obezbedi u veštačkoj pergi, našao bi se pred nerešivim problemom - kojim
redosledom dodavati te brojne mikroorganizme? Ostaće još dugo tajna, koju samo
pčele znaju - redosled "pakovanja" i obrade polenovu pergu i postupak dodavanja
pomenutih mikroorganizama. Teško će bilo kome poći za rukom da ukrade taj recept
od pčela. Zbog svega toga,
perga ce jos dugo ostati izvanredan,
neprevaziđeni, jedinstveni, isključivo pčeljini proizvod. Da nema
takve perge u pčelinjem društvu, ne bi bilo ni legla, ni razvoja pčelinjeg
društva, ni pčela. Jer, perga sadrži kompletno sve što je potrebno za uspešan
razvoj i život pčelinjeg društva: belančevine, vitamine, aminokisaline, eterično
ulje, šećere, mineralme materije, enzime, hormone i brojne mikroorganizme. Perga
je osnovni izvor belančevina za razvoj legla. Perga je više puta vrednija od
polena i kao takva ona je pravo bogatstvo za čovekov organizam.
U pergi
je utvrđeno prisustvo većih količina vitamina A (karotina) koji posebno
doprinosi jačanju zidova krvnih sudova, pri čemu zidovi kapilara postaju čvrsći.
Pergi se daje poseban značaj kod određenih kardiovaskulrnih oboljenja, oboljenja
sluzokože zeluca i creva, kod površinskih oštećenja kože, kod osoba sa uništenom
ili obolelom crevnom florom, itd.
Treba, sigurno, što više koristiti
polen, ali kada se u trgovini bude prodavala i perga, to će onda biti prava
stvar. Treba očekivati da će i pčelari i potrošači u narednom periodu saznati
mnogo više o pergi i da će je mnogo više upotrebljavati.
Polen u psihijatrijiNa prvom
međunarodnom seminaru o apiterapiji 1974. godine u Madridu, španski lekar dr
Llopis Paret obavestio je učesnike da je od 1971. godine počeo upotrebljavati
cvetni prah - polen i za lečenje bolesti koje spadaju u područje psihoterapije,
a posebno za lečenje alkoholizma. Polen je upotrebio u velikom broju slučajeva i
postigao veoma dobre rezultate. Za svoj prikaz odabrao je tri grupe bolesti:
- depresivne sindrome
- slučajeve iznurenosti-astenije
- alkoholizam
Depresivni sindromi: U većini slučajeva teških
depresivnih sindroma, polen sam nije delovao, ali davan zajedno sa
antidepresivnim sredstvima dovodio je do poboljšanja već i sa malim dozama tih
sredstava, i to znatno bolje nego u slučajevima kad su
antidepresivna
sredstva davana bez polena. Bolesnici su ozdravili ili im se stanje
poboljšavalo. Daljim uzimanjem polena uspelo se sprečiti ponovno javljanje
depresije. Dobre rezultate postigao je dozama od 2,5 g polena dnevno. Dr Llopis
Paret smatra polen dobrim pomoćnim sredstvom za lečenje depresija i u takvim
slučajevima redovno ga propisuje.
Iznurenosti-astenija: Na području
psihijatrije veliki procenat čine bolesnici koji boluju od iznurenosti,
astenije, melanholije, oslabljenja životnog tonusa i sl.Glavni uzroci takvog
stanja leže u karakteristikama dnevnog života ljudi današnjice :preterani
rad,
brzina, stalni napadi od strane okoline, loši odnosi i dr. U tim
slučajevima polen se pokazao kao energetski faktor od velikog značaja. Već
nekoliko dana nakon početka lečenja bolesnici se bolje osećaju. Živahniji su,
boljeg raspoloženja i pokazuju više želje za komuniciranjem sa okolinom. Uspesi
su postignuti uzimanjem i manjih doza duže vreme.
Alkoholizam: Na tom
području plenom su postignuti najbolji rezultati, posebno kod hroničnih
slučajeva, kada dolazi do nedostatka vitamina i belančevina u organizmu. Dobri
rezultati postignuti su sa dozom od dva do tri polena na dan.